Prije nešto više od dvadeset godina, Island je bio sinonim za ozbiljan problem sa zloupotrebom alkohola, cigareta i droga među mladima. Tadašnja statistika bila je alarmantna, gotovo svaki drugi petnaestogodišnjak povremeno je pio alkohol, a pušenje i eksperimentisanje sa različitim supstancama postali su gotovo sastavni dio odrastanja.

Umjesto da čekaju čudo ili da problem rješavaju isključivo zabranama i kaznama, Islanđani su odlučili da prevenciju izgrade oko mladih i njihove svakodnevice, a ne oko represije.

Osnovna ideja ovog modela bila je jednostavna: kada đeca i mladi imaju ispunjen, zanimljiv i podržavajući život, prostor za poroke se prirodno smanjuje. Analize su pokazale da đeca koja više vremena provode sa porodicom, bave se sportom ili umjetnošću, imaju strukturirano slobodno vrijeme i osjećaju bliskost sa roditeljima, znatno rjeđe ulaze u rizik od zavisnosti. To je postala osnova čitave strategije.

Ulaganja su bila velika, ali jasno usmjerena. Država i opštine obezbijedile su besplatne ili simbolično plaćene aktivnosti sport, ples, muziku, glumu – dok su roditelji dobijali konkretne smjernice kako da aktivno učestvuju u životu svoje đece, postavljaju granice i pravila. Island je, korak po korak, postao društvo koje sistematski podstiče zdrave izbore.

Primjenjivost modela na Crnu Goru

Da li je ovaj model primjenjiv na Crnu Goru i njeno društvo? Apsolutno jeste.

Ne samo da je primjenjiv, već je i dokazano da je sličan model nekada funkcionisao i kod nas, u vremenu kojeg se sve manje ljudi sjeća. U vremenu kada su sportski klubovi bili otvoreni, kada su postojala brojna kulturno-umjetnička društva i kada su đeca i mladi zaista imali izbor.

Da bi se takav model ponovo uspostavio, neophodna je jasna veza između više ministarstava. Glavnu riječ i polugu treba da povuče Ministarstvo sporta i mladih, ali uz ozbiljnu i kontinuiranu saradnju sa drugim resorima.

Da li imamo potencijala? Imamo.

Da li imamo resursa? Imamo ih, makar za početak, dovoljno.

Ali pred nama je i jedno, mnogo važnije pitanje: da li je donosiocima odluka zaista stalo do modela koji propagira zdrav duh, osviješćenog i kritički nastrojenog pojedinca, koji se od najranijih dana uči pravim vrijednostima? Mislim da nije.

Zašto? Zato što ovakvi modeli nude izlaz. Nude visine na kojima oni ne mogu da funkcionišu. Umjesto toga, svjesno ili nesvjesno, Crnu Goru drže zaglavljenu u blatu – osiromašenu, opterećenu lažnim ideologijama i jalovim podjelama.

Pa onda, do koga je?

Odgovor je jednostavan: do nas je.

Na nama je da se, kao društvo, izdignemo iznad sitnih podjela i sujeta. Jednom riječju da budemo bolji ljudi u narednoj, 2026. godini. Jer samo tako će i našoj đeci, a samim tim i nama, biti bolje.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7