Čovjek pripada klasi Mammalia i kičmenjak je. Kičma je osovinski stub koji čine 33 pršljena. Kičma drži tijelo u uspravnom položaju, ali po potrebi može da se savija. Elastičnost kičme zavisi od mnogo faktora. Nekad, i kad se čini najjačom, pojavi se problem poput išijalgije, diskus hernije, spondiloze, a to zna da bude prilično neugodno.

Fizikalna terapija je obično od pomoći, ali samo u slučajevima fizičkih tegoba.

Za sve ostale slučajeve poput uklještenih riječi u međuprostoru beskrajne podrške i iznevjerenih očekivanja, od pomoći bude samo terapija sukobljavanja i otpuštanja  informacija o tijelu koje nije cijenilo značaj potpore.

Tada se na radiološkom nalazu javnog skenera prikažu sve slabosti.

Jednako činu “krckanja” koje označava oslobađanje gasnih mjehurića u zglobovima i koje momentalno donosi olakšanje, i otpuštanje saznanja donosi satisfakciju uklještenom egu. Pritom se dešava transformacija na kičmenom stubu, i to značajna, te potpora od vitalne važnosti, već u sledećem trenutku može postati nezakočena reza na Pandorinoj kutiji.

Veličina te promjene proporcionalna je njenoj brzini.

I tada počne da isplivava sve ono što je u stubu nosiocu bilo zakjučano, pritiskalo okolne nerve i stvaralo nelagodu.

Jauk u vidu nesmotrene riječi, grč na licu zbog izlaska na vidjelo skrivanih namjera, dubok uzdah zbog obznanjivanja neispunjivih obećanja, predstavljaju fizičke i spoljne manifestacije dešavanja u unutrašnjosti.

Tako se dođe do saznanja o nepravilnostima koje su uzrokovale spondilozu, pogrešnim koracima koji su doveli do išijalgije, lošim odlukama zbog kojih je došlo do diskus hernije.

Mada je kičma samo jedan dio tijela, ipak je noseći i potencijalno može da zada mnogo glavobolje.

Skladnost u funkcionisanju nje i ostatka tijela je od presudnog značaja za kvalitet života cijelog organizma. Ako uz kičmu počne da zateže još poneki organ, onda je tijelo u sistemskom problemu.

To se može prepoznati po dezorijentisanosti, neorganizovanosti, ishitrenosti.

I tek tako, zbog naizgled bezazlenih i prividno riješivih problema sa kičmom, dođe se do otežanog hoda, iskrivljenosti, ukočenosti, što je jako vidljivo, pa okolina sazna sve o problemu, nekad i više nego što je naslućivala.

“Krckanje” bude tek početak.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7