Odluka o osnivanju i proširivanju porodice je krupan korak u životu svake žene i svakog muškarca. Uz to, vaspitavanje djece nosi izuzetno veliku i značajnu odgovornost.

Roditelji obično djeci prenose vrijednosne stavove koje su usvojili u svojim porodicama tokom odrastanja. Ipak, kao neophodnost se javlja razvijena svijest o njegovanju vrijednosnih sudova koji su u skladu sa moralnim principima i, istovremeno, nužnost modifikovanja pogleda koji dovode do normalizovanja podređenosti jedne grupe po osnovu njenih karakteristika.

Dolazak djeteta predstavlja povod za radost, a individualna stvar je kako će neko izraziti istu.

Od radovanja u užem i/li širem krugu porodice i prijatelja, danas smo došli do sve učestalijeg dijeljenja tih informacija sa širokim auditorijumom koji čine, uglavnom, nepoznati pojedinci i pojedinke. Otkrivanje pola djeteta postalo je svojevrsan performans za širu publiku.

S tim u vezi, imamo priliku da svjedočimo različitim reakcijama u koje nam uvid daju roditelji svojim objavama. Od sreće i ushićenosti kada padaju roze ili plave konfete do neskrivenog razočaranja bojom istih. I tu dolazimo do pitanja: Da li se radujemo djetetu ili polu?

Obrazac ponašanja koji jedan pol stavlja u kategoriju poželjnijeg je naslijeđen. Sjetićemo se priča ili scena iz filmova kada se pucnjima, u znak obavještenja, iskazivala radost zbog rođenja isključivo muškog djeteta.

U porodicama koje imaju žensku djecu, učestalo je bilo da se najmlađa kćerka dugo naziva “ono malo” kako bi se izbjeglo da se eksplicitno kaže da je djevojčica.

Svjedočimo, posebno putem društvenih mreža, i primjerima gdje se rađanje djece stavlja isključivo u kontekst čekanja muškog djeteta. Pa tako, imamo primjere da roditelji ističu da su, nakon što su rođene kćerke, “napokon kompletni” rođenjem sina.

Iako se ovakvo rezonovanje normalizuje od strane pojedinaca, koji isto baziraju na naslijeđenim obrascima promišljanja i shvatanja zbilje, uočava se postepeno mijenjanje svijesti po ovom pitanju. Ipak, i dalje ne dovoljno i ne potrebnom dinamikom.

U tom kontekstu korisno je pomenuti jedan izuzetno slikovit i, nadasve, otrežnjujući prikaz kroz video napravljen od strane UNDP–a, koji nosi naziv “Žena rođena u Crnoj Gori”. Naime, ovaj video, uzimajući za osnovu zvanične statističke podatke, prikazuje kako izgleda život žene rođene ovdje. Zaključak je da nijedna žena u Crnoj Gori, pa ni ona rođena danas, neće doživjeti punu ravnopravnost.

Ovdje se vraćamo na priču o djetetu koje tek treba da se rodi, a koje u, još uvijek brojnim slučajevima, treba da zasluži radost zbog svog dolaska, i to kako – odgovarajućim polom.

To predstavlja uvod u prenošenje vrijednosnih stavova kojem će, kroz proces vaspitavanja, biti podložna djeca – da je jedan pol superiorniji.

Na taj način krećemo se u začaranom krugu i usporavamo nužne promjene svijesti koje vode ka pravoj ravnopravnosti.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7