Juče, tokom kvalifikacione utakmice između Crne Gore i Hrvatske, navijači naše reprezentacije istakli su transparent sa natpisom: “Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Poruka je bila jasna: podsjećanje na odgovornost, na patnju koju su nevini građani Hrvatske pretrpjeli, i na istorijske okolnosti protiv kojih smo se devedestih borili.

Ironija cijele situacije leži u reakcijama političara koji su danas pozicionirani kao “čuvari istorije”.

Dok navijači evociraju sjećanja i iznose poruke od istorijskog značaja, oni koji su u to vrijeme bili u vlasti, koji su kreirali i podržavali politiku koja je dovela do stradanja Dubrovnika, prije svega neki od članova tadašnjeg jedinstvenog DPS-a i bivši predsjednik Milo Đukanović, sada slavodobitno komentarišu potez navijača. Umjesto priznanja odgovornosti, imamo političare koji pokušavaju da preokrenu narativ, prikazujući se kao moralne vertikale dok se istorijska istina ignoriše ili relativizuje.

Ova kontradikcija je posebno bolna jer podsjeća na činjenicu da upravo oni koji su politički i vojno učestvovali u događajima zbog kojih je nastala pjesma sada slave transparent istaknut na tribinama.

Suprotno tome, navijači Crne Gore zaslužuju priznanje. Njihov transparent nije bio provokacija ni sportski incident, bio je podsjetnik na istorijsku istinu i na razloge zbog kojih je Crna Gora birala određeni put devedesetih. Njihov gest pokazuje hrabrost i svijest, podsjećajući sve da se prošlost ne smije zaboraviti, posebno kada oni koji su je oblikovali pokušavaju da je prikriju.

Navijači Crne Gore nas podsjećaju na hrabrost, moral i poštenje, dok političari iz prošlih i sadašnjih redova DPS-a još uvijek biraju da se igraju istorijom umjesto da je priznaju.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7