Kad u pauzama od stvarnih problema, koji svakodnevno pritiskaju vaše živote – od crnih, crvenih, zelenih i bijelih vanzemaljaca, do čipovanja, urota, teorija i čega sve ne – odlutate u onu nadrealnu stvarnost, sjetite se: kakva je škola, a kakva bi mogla biti. Kakva je bolnica, a kakva bi mogla biti. Kakvi bi mogli biti naši dani, kad bismo ih živjeli u zemlji u kojoj stvarno ima reda, znanja i poštovanja.

Zamislite školu u kojoj se djeca ne boje ni vršnjaka ni profesora, nego im je najveća briga kontrolni iz matematike. Zamislite učionice u kojima je znanje važnije od tuče, a ideje važnije od prepisivanja. Kakav bi to luksuz bio – da roditelji ne moraju upisivati djecu na borilačke vještine samo da bi bili sigurni u učionicama.

Zamislite da roditelji bez brige mogu ostaviti dijete sa teškoćama u razvoju u svom dnevnom centu bez brige da li će se povrijediti ili ce ga defektolog bez licence i bez znanja ošamariti.

Zamislite bolnicu u kojoj se ne mjeri strpljenje, nego kvalitet liječenja. U kojoj ne morate nositi svoju posteljinu, ni plaćati boce kiseonika, ni juriti prijatelje i rođake da vam nađu „vezu“ za pregled. Bolnicu u kojoj doktor može da se posveti pacijentu, a ne da računa koliko minuta mu je ostalo do sledeće smjene ili sledeće privatne prakse.

I zamislite, na kraju, da živite u zemlji u kojoj se uveče ne zaključavate sa tri brave, kao da spavate u bunkeru. U kojoj ne pratite vijesti da biste znali da li da punite frižider ili u rancu ubacite flašu vode i konzervu „za svaki slučaj“. U zemlji u kojoj se ne naoružavate i razoružavate po ritmu dnevnih vijesti, kao da ste vojnici u vječitom ratu.

I taman kad se čovjek tako fino zamisli, pa mu kroz glavu prođe slika boljeg života, sjeti se koliko ga njegova domovina GAZI… pardon, pazi. Samo, na svoj način. Onaj zbog kojeg stalno stojimo na ivici – između nade i gorčine, između mašte i realnosti.

A odgovori na pitanja koja svi nosimo? Ona će vam se sama javiti. Samo, ostaje dilema: hoćete li moći da ih svarite? Ili će se, kao i sve drugo, zaglaviti negdje između želuca i savjesti.

P. S. Sjeća li se vatrogasaca iko još?

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7