“Skratio se dan nekako”, čuh, i to ne prvi put. Isti doživljaj imam odavno.

Istina je da su nam geofizičari objasnili da su pojedini jaki zemljotresi koji su se dešavali u minulom vremenu uticali na promjenu brzine rotacije Zemlje mjereno u mikrosekundama. No, ovdje se ne radi o prirodnom aspektu. Zapravo, misli se na nemogućnost ili otežanost postizanja i realizovanja svih obaveza (usljed njihove brojnosti) u toku 24 sata što stvara impresiju o značajnom ubrzanju protoka vremena, a uzroke možemo tražiti u primjetnim promjenama u načinu života i organizovanja svakodnevice.

Nekadašnji kolektivni model funkcionisanja koji pamtimo kroz djetinjstvo ili smo upoznali u pričama starijih članova porodice, u poslednjih dvije – tri decenije prilično je izmijenjen. Društvene okolnosti uzrokovale su brojne promjene, pa i u redosljedu prioriteta, što je uslovilo izmjenu stila života.

Broj poslovnih aktivnosti se umnogostručio, a u vezi sa tim, u nerijetkim slučajevima, i trajanje vremena posvećenog poslu se produžilo. Usložnjavanje i brojnost poslovnih obaveza koje su, ili izabrane od strane pojedinca u želji za ostvarivanjem poslovnog uspjeha ili nametnute dinamikom i prirodom posla, a prihvaćene iz potrebe za obezbjeđivanjem materijalne egzistencije, postale su dominantan faktor u organizovanju kompletne svakodnevice. Tim prije što je upotreba savremenih sredstava komunikacije povećala dostupnost svakog pojedinca i, kroz  istu, učinila vrijeme poslovne komunikacije izrazito fleksibilnim.

Dinamika funkcionisanja prenijeta je i na mlađe generacije. Raznovrsnost i brojnost njihovih obaveza takođe je povećana. U želji za praćenjem savremenih trendova, neophodnosti proširivanja znanja iz mnogih oblasti, dostizanja postavljenih standarda koji se nameću kao ulaznica za budući željeni društveni položaj, a uzimajući u obzir mogućnosti koje se nude, vanškolske aktivnosti su umnožene i popunjavaju veliki dio dana.

Pomenuta dinamika dovodi i do sužavanja prilika  za kvalitetno, odnosno u dovoljnoj mjeri zastupljeno, provođenje vremena u porodičnom okruženju i zajedničkim aktivnostima, a jednako se odražava i na rodbinske i prijateljske kontakte. Učestala rečenica koja je u upotrebi kao odgovor na pitanje šta rade ukućani, a glasi “svako za svojim obavezama” (što iz želje, što iz neophodnosti) pokazuje da za prethodno pomenuti važan vid socijalne interakcije ne ostaje prostora u mjeri u kojoj bi trebalo.

Savremene digitalne aplikacije za komunikaciju zamijenile su živu riječ. Emojiji su zauzeli mjesto direktnom iskazivanju emocija, pa se iza “smajlija” može skrivati i npr.ljutnja, a da to ostane neprepoznato.  Lajk je zamijenio saglasnost. U nesvjesnom i nametnutom prihvatanju te “olakšane” komunikacije, uviđamo da nam razgovor biva zamijenjen pisanom riječju koja, opet, postaje sve više štura i sve manje riječ, a sve više unaprijed kreirana prigodna slika u formi emodžija ili gif-a.

U vrtlogu svakodnevice, koja naizgled ne ostavlja prostor za dokolicu, istovremeno postajemo sve više lijeni i nezainteresovani za neke stvari koje su od krucijalnog značaja za nas kao ljude i društvena bića, te zanemarujemo neophodnost neposredne i sadržajne socijalne interakcije.

U datim okolnostima, kada sagledavamo da se primarna ideja razvoja određenih segmenata društvenog života kreće u nekom drugom pravcu i da model koji bi trebalo da unaprijedi neke sfere funkcionisanja može imati i nuspojave, jedino pravo rješenje je pametno doziranje i održavanje balansa u najvećoj mjeri u kojoj je moguće. Osnov za to je utvrđivanje i poštovanje vlastitih prioriteta. A potom, možda se i protok vremena uspori.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7