Sajam je knjiga, najveći u bivšoj Jugoslaviji, ali ni blistavi izlozi, šareni povezi i neobična izdanja, niti zanimljivi gosti i gošće ne mogu da učine da nestane činjenica da se biblioteke, domovi knjiga, na Balkanu muče da opstanu.
U Srbiji je nedavno donijeta odluka o plaćanju tarife za pozajmljene knjige. Tako je predviđeno da od 1. januara 2025. godine na svaku pozajmljenu knjigu ili publikaciju, javne biblioteke plaćaju 15 dinara za autorska prava. Autorska prava su važna, ali biblioteke nemaju odakle da plate ovaj novi namet. Njihovi osnivači, a najčešće su to lokalne samouprave, nemaju obavezu plaćanja i njihova je odluka da li će ulagati sredstva u nabavku novih naslova. U prevodu – ova naknada mogla bi značiti manje knjiga u bibliotekama. Pa vidite šta bi to značilo za studente, naučnike, istraživače, ljubitelje književnosti,… Ova vijest nije naišla na neku posebnu reakciju i, kako pogodno, stigla je baš u vrijeme održavanja beogradskog sajma knjiga.
U Hrvatskoj je prije nekoliko godina mijenjan zakon o otkupu za hrvatske biblioteke, pa je tako njime predviđeno da se otkupljuju sve knjige domaćih pisaca i spisateljica na hrvatskom jeziku. To znači da pisci koji su u katalogu zavedeni kao srpski, bosanski, makedonski, crnogorski… nijesu prevedeni, pa tako u hrvatskim bibliotekama nema mjesta za njihove knjige. I ovo je prošlo ispod radara, iako je očito da se radi o jednoj staroj, razarajućoj ideologiji.
U Bosni i Hercegovini je, zbog manjka sredstava, došlo do obustave usluga kao što su katalogizacija, izdavanje ISBN i DOI brojeva, kao i podrške nacionalnom bibliografskom sistemu (COBISS).
U Sjevernoj Makedoniji, umjesto trajnih investicija u bibliotečki sistem, žive “žive“ biblioteke, koje su, opet, jednokratni događaji.
I u Crnoj Gori biblioteke se suočavaju sa nizom izazova, ali i napora za unapređenje. Možda stvari i nijesu toliko loše u Podgorici, ali u manjim sredinama ograničeni su budžeti, slabija je digitalna infrastruktura, a često fali i stručno osposobljenih bibliotekara, što dodatno ograničava kvalitet usluga. Velike su šanse da kada biste zašli u neku od njih, ne biste pronašli knjigu koju tražite.
Biblioteke su središta društava, one imaju važnu ulogu i to ne samo kao mjesta gdje se pozajmljuju knjige. To su prostori gdje svi mogu da uče, istražuju, ispituju, povezuju se sa drugima. To su prostori koji nam, u eri masovnih laži, mogu pružiti smjernice do istina.
Neke države, recimo skandinavske, koje prepoznaju važnost biblioteka i u njih ulažu, izgradile su prava kulturna sjedišta koja su mnogo više od prostora za čitanje – ona kombinuju umjetnost, dizajn i znanje i turističke su stanice za posjetioce širom svijeta.
Primjer je i biblioteka malog grada Takeo u Japanu koja se može pohvaliti nevjerovatnom arhitekturom, ambijentom i izborom knjiga koje možete pozajmiti, ali i kupiti. Ovaj grad je renovirao biblioteku 2013. godine i od tada se broj posjetilaca utrostručio. U okviru biblioteke nalaze se knjižara i kafić. Ni djeca nijesu zaboravljena, tu je i zasebna zgrada gdje se nalazi dječja biblioteka koja ima igralište, vrt, restoranski dio i prostranu terasu na otvorenom. Bilo da želite da kupite knjigu za uživanje tokom putovanja, cijenite dobar dizajn ili jednostavno želite šoljicu kafe ili čaja u kul okruženju, ova biblioteka je vrijedna posjete.
Mi, s druge strane, ne znamo kako da iskoristimo ono što imamo. Podgorička biblioteka koja se nalazi u samom centru grada nije baš popularna među turistima, iako bi mogla da bude, prosto jer niko nije imao viziju da od nje napravi i turističku stanicu.
Kada države ne ulažu u biblioteke, to odražava šire društvene vrijednosti i prioritete. Često to vlasti (ne) čine jer ne žele obazovane i samosvjesne građane. Ne žele kvalitetno obrazovanje, kulturu, angažman zajednice, niti jednakost. Upravo suprotno – žele da umanje osjećaj pripadnosti u društvu, društvenu interakciju i građansko angažovanje, učvrste socioekonomske razlike, da ometaju ili uspore razvoj zajednice.
Zato, ako možete – posjetite vašu lokalnu biblioteku i pozajmite knjigu. Iskoristite njihove mogućnosti. Prisustvujte događajima koje organizuju, a ako im prifali mašte – pišite ljutite mejlove. Pričajte o tome kako su biblioteke uticale na vaš život ili vašu zajednicu. Ne ćutite kada one utihnu. Samo ćemo tako obezbijediti da ove institucije nastave da žive i budu bolje za buduće generacije.
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7
Komentariši