Ulazimo polako u kraj godine, kad je svakako vrijeme za svođenje računa i pripreme za narednu kalendarsku. Kada je u pitanju crnogorska „energetska scena“, velikih novina i promjena definitivno nema, i poslije više od pola godine otkako je novi ministar preuzeo sektor energetike.

Minusi nastavljaju da „napreduju“ sigurnom putanjom, pa se sada spominju cifre od 70 miliona minusa na kraju tekuće godine. Ako ne bude Mićovih vratolomija, taj minus nas gotovo sigurno očekuje, možda čak i veći, jer, po svim informacijama, posao sa remontom TE Pljevlja ide veoma kilavo — kako sam, uostalom, i najavljivao u mojim prethodnim obraćanjima i analizama.

Neznanje i populizam nastavljaju da caruju ovim, možda i najvažnijim sektorom crnogorske ekonomije. Partijsko zapošljavanje nije utihnulo — naprotiv, nastavlja da se odvija istim intenzitetom kao i ranije.

Pogotovo u kompanijama pod apsolutnom kontrolom Nove srpske demokratije, kao što je, na primjer, „firma mučenica“ EPCG Solar Gradnja. Tako imamo desetine novozaposlenih, naravno, na ugovoru o djelu, među kojima je i sin predsjednika jednog od sindikata, gospodina Miljanića, koji je nedavno, da podsjetimo, iz vozačkog uskočio u menadžersko odijelo, odmah po smjeni direktora u pomenutoj kompaniji. Malo je bilo i to, nego je morao i člana familije da ubaci u kompaniju!

Razlika u odnosu na raniji period je samo jedna — sada se jačanje partijske infrastrukture dešava pod patronatom Bošnjačke stranke, odnosno člana odbora direktora kompanije, koji sve ovo nijemo posmatra, i, naravno, ministra Admira Šahmanovića, koji je obećavao revizije poslovanja svih kompanija, sređivanje stanja u energetici i još mnoge stvari kada on preuzme komandu u ministarstvu. Sada vidimo da su mu najbolji partneri okoreli partijski vojnici NSD-a, Milutin Đukanović i Marina Jočić.

Kao što se moglo odmah i naslutiti — od svega toga nema ništa! Treba biti veoma naivan pa vjerovati da čovjek koji nema nikakvo znanje iz energetike, koji je strogo partijski i interesno orijentisan, može srediti ovaj sektor, pogotovo dok na čelu EPCG stoluje veliki nikšićki šerif.

Ministar igra „pametno“, kao i njegov partijski šef: ne talasa, ubaci ponekog svog, slika se gdje god može, donira ponešto i radi na svojoj karijeri.

A Crna Gora? Ostaje joj da se nada da će se ova noćna mora što prije završiti i da će nadležni organi konačno obratiti pažnju na energetski sektor i istražiti sva nepočinstva i nestručnosti za koje je odgovorna postojeća garnitura političara.

Takođe, biće zanimljivo gdje će ministar otići poslije ove avanture. Da li će, kao Saša, pobjeći na čelo nekog grada gdje je njegova partija na vlasti, da i njega betonira i uništava, ili će možda otići u diplomatiju, da sa dijasporom dogovara dalje poslove i „kombinacije“?

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7