Znam da vam je sve ovo odavno dosadno. Znam da ste već sve čuli, da ste oguglali na obećanja i da vas u crnogorskoj politici više apsolutno ništa ne može iznenaditi. Ali prosto moramo zastati. Pokušaj bilo kakvog racionalnog osvrta na ovaj najnoviji WhatsApp šou je potpuno nemoguć, jer zdrav razum ovdje odavno ne stanuje. Zato jedino što nam preostaje jeste čisti, ogoljeni sarkazam, kao jedina odbrana od ludila koje nam se servira.

Iskreno, red je da najprije čestitamo, pošto je premijeru rođendan bio prije neki dan, skinimo kapu slavljeniku i Velikom magu: taa-daa!- Milojku Spajiću. Čovjek je samom sebi, a bogami i svima nama, priredio nesvakidašnju rođendansku zabavu. Njegovi vjerni i vjerujući ministri su mu već uručili najljepši poklon, i to u vidu blanko podrške na WhatsApp-u za program o kom ne znaju ništa. Pretpostavljam da mu je grupa prekjuče gorjela od slavljeničkih emotikona, jer je upravo preko tog istog grupnog četa čovjek uspio ono što nijednom ekonomisti u istoriji nije pošlo za rukom, lansirao je epohalni „Euro model“ i reformisao državu, dok su ministri hvatali bilješke iz medija… Jer sve što vam treba za privredni preporod Crne Gore jesu dobra internet veza, pametni telefon i ministri koji ne postavljaju previše pitanja.

Očigledno je da je Veliki mag ekonomije svjestan da mu je ovo „dža ili bu“ trenutak, za opstanak u politici, igra na sve ili ništa, jer je već toliko puta prosuo obećanja da mu javnost više ne vjeruje ni riječ. Ovo je njegova posljednja mađioničarska predstava: ili će proći još jedna šarena laž, ili se magija trajno gasi.

Scenario je ravan najboljim Džarmušovim ostvarenjima. Zamislite scenu: ministar finansija Novica Vuković, čovjek koji formalno drži ključeve državne kase, ujutru kuva kafu, otvara novine i šokirano saznaje kakvu će ekonomsku politiku da vodi od januara (u pozadini ide muzika, simbolično, iz „Down by Law“). Čovjek se poslije, pred kamerama, pokunjeno izvinjava javnosti jer mu, zamislite bezobrazluka, treba „nekoliko dana“ da prouči zakone za koje je njegova sopstvena Vlada već glasala. Pa stvarno, ministre Vukoviću, đe vam je ta vizionarska brzina? Đe vam je snalažljivost jednog Zabjelčanina? Vaše kolege iz Vlade su to riješile jednim klikom između dva gutljaja kafe na čuvenoj WhatsApp sjednici.

A potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku Nik Đeljošaj, koji bi valjda prvi trebalo da zna šta piše u zakonu, i ostatak koalicione družine? To je tek posebna vrsta političke avangarde. Ljudi su glasali za ukidanje doprinosa i potencijalnu crnu rupu u budžetu od 700 miliona eura, a da zakon nijesu ni vidjeli, a kamoli pročitali. To se u političkoj teoriji zove slijepo povjerenje, a u našem slučaju, dobrovoljna lobotomija radi očuvanja službenog automobila i ministarske fotelje. Važno je da je stigla poruka na grupu, stisneš taster „za“, pošalješ onaj emotikon koji aplaudira i svi srećni. Državni budžet? On služi samo da se troši, a matematika je ionako precijenjena nauka.

Naravno, ista ova genijalna matrica nam je već dobro poznata iz serijala Evropa sad 1 i Evropa sad 2. I tada smo gledali istu magiju: premijer iz džepa izvuče procente, grafikone i obećanja, struka čupa kosu s glave, a Fond PIO i privreda saznaju da su reformisani tek kad sve prođe. Razlika je samo što smo tada eksperimentisali sa zdravstvom, pa nam sad bolnice kubure s osnovnim ljekovima, a sada smo prešli na viši nivo, igramo se s penzionim sistemom.

Fascinantno je bilo gledati i premijerov tročasovni šou pred Unijom poslodavaca. Čovjek je izašao pred privrednike koji čupaju kosu, neki obrve, jer nemaju pojma kako će od januara isplatiti ove puste hiljade, a onda je novinarima saopštio da su svi zajedno „uživali u razmjeni mišljenja“ i dogovorili „naredne korake“.

Naravno, kad su ga pitali koji su to tačno koraci, Veliki mag je, u svom prepoznatljivom stilu, počeo da priča o jedinstvenom tržištu od 22 triliona eura. Sinoć nas je prosvijetlio i informacijom da je Euro model sklapao „tim koji pobjeđuje“ – vjerovatno isti onaj što pobjeđuje zdrav razum, i da su analize rađene toliko „dubinski“ da su dotakli samo dno. To što prosječan podgorički ugostitelj ili zanatlija trenutno nema ni 22 eura viška da pokrije poreze, to je već problem njihove falične mašte koja ne vidi premijerove kosmičke vizije.

Premijer hladnokrvno obećava da će se sve to pokriti „suzbijanjem sive ekonomije“ i, pazi sad, „očekivanim povratkom dijaspore“! Čovjek ozbiljno računa da će naši ljudi iz Frankfurta i Čikaga, kad čuju za Milojkovu digitalnu magiju, momentalno popakovati kofere, ostaviti sređene sisteme i dotrčati nazad da investiraju u državu koja se vodi preko WhatsApp grupa.

Ali najjači su naši taster-ministri koji ovaj WhatsApp blic-krig pravdaju „hrabrom odlukom“, dok im opštine na sjeveru prve klize ka bankrotu jer ih niko ništa pitao nije. Srećom, Vlada nas tješi da država sad prvi put u istoriji nudi iste podsticaje kao i privatnik. Prevedeno na naš jezik: država nam velikodušno pakuje novi inflatorni stampedo, dok privrednicima ostavlja savršenu priliku, da ponovo okače natpis „zatvoreno zbog renoviranja“.

Jer, budimo realni, šta prosječni crnogorski zanatlija, frizer ili vlasnik trafike uopšte znaju o ekonomiji? Dok državni činovnici, zaštićeni “ka’ bijeli medvjedi” (ili šáreni konji), mogu jednim potezom olovke da nacrtaju sebi zagarantovanu platu iz budžeta, koji punimo svi mi, dotle se u surovom realnom sektoru magija ne dešava preko noći. Tamo niko keramičaru i stolaru ne garantuje mjesečni prihod niti mu mušterije „Euro modelom“ šalje na vrata. Ali koga briga za te „sitne“ preduzetnike? Njih niko ništa i onako ne pita dok na sopstvenim leđima iznose ove i ovakve eksperimente 44. Vlade. Vlade koja je realnu privredu vidjela samo na slajdovima i grafikonima, takođe maga, ali maga Excel tabele: taa-daa!- Tarika Turkovića.

A kad već spomenuh vizuelne umjetnosti, sjetih se, a ne mogu da ne spomenem, da nas na skupštinskoj sceni čeka potpuno drugačija vrsta estetike. Tamo će Momo Leković (nije mag) sjutra ponosno podići neku fotografiju da nam „objasni situaciju“, jer, baš kao što Tarik voli ekonomske grafikone, Momo prosto obožava da maše slikama presretnutih Skaj prepiski, fotografijama iz kafića i magacina, portretima optuženih koje je njegova partija lično locirala. Kvaka 22 je u tome što su Demokrate u tom bezbjednosnom sektoru vidjele i naučile otprilike isto onoliko koliko je i 44. Vlada vidjela o privredi na Tarikovim slajdovima.

Ali odlutah. Ili nisam. Ipak, da se vratim.

Sad će ova WhatsApp farsa biti prebačena u Skupštinu. Biće fascinantno gledati poslanike parlamentarne većine kako skaču u odbranu programa o kojem ne znaju apsolutno ništa. Hoće li i oni podići ruke na neviđeno i pristati na ulogu običnih poslušnika koji aminuju poruke sa čet grupa, dok im se država pretvara u nečiji privatni rulet? Ako parlament ovo proguta bez da trepne i izglasa zakone koje ni ministar finansija još nije stigao da pročita, onda slobodno možemo ugasiti sve institucije, zaključati Skupštinu (ključ je ispod Zagarča), a državu prepustiti administratoru WhatsApp grupe.

Samo, ima jedan mali problem u ovoj digitalnoj bajci. Kada se ova kula od karata sruši, a ekonomska magija se pretvori u realnu inflaciju i praznu državnu kasu, postaće jasno da je ovo Spajićevo „dža ili bu“ zapravo bilo naše „biti ili ne biti“. Račun na kraju neće stići na premijerov telefon, niti će Tarikov grafikon moći da pokrije stvarni minus u državnoj kasi.

Platićemo ga mi, građani, iz sopstvenog, već odavno očerupanog džepa. Ali, ej, bar smo probali modernu ekonomiju brzo, efikasno, na sve ili ništa i na „seen“.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7