Sinedrion je bila skupština sastavljena od dvadeset tri sudije za čitavu biblijsku zemlju Izrael. On je imao religijsko-politički značaj. U njemu su se donosile sve važne odluke o Jevrejima u biblijska vremena, za vrijeme Isusa Hrista i poslije njega nekoliko vjekova. Posljednja odluka koju je Sinedrion donio bila je odluka o jevrejskom vjerskom kalendaru. Ipak, iako religijskog karaktera, iako je imao zadatak da rješava sva važna pitanja naroda u ime Jahvea, Boga Izrailjevog, jedinog pravog Boga, Sinedrion se ipak izokrenuo u nešto suprotno.

U vrijeme Isusa Hrista okrenuo se protiv Njega, jevanđeoske vijesti i Apostola. Pravljene su razne zavjere koje su se završile razapinjanjem Gospoda Isusa Hrista, a poslije su nastavili sa progonjenjem Apostola. Znamo iz Djela apostolskih o njihovom zatvaranju i čudesnom izbavljenju od strane anđela koga je poslao Bog. Vrlo slično se dešavalo tokom istorije — da se duh Sinedriona prenosio na razne organizacije, pa i one hrišćanskog tipa. Koliko je samo zločina počinjeno u ime hrišćanstva, Isusa Hrista, morala, ljudskih prava itd! Ali, kao što su predstavnici nekadašnjeg Sinedriona mislili da rade svoja djela u ime Božije, tako su i ostali to radili u ime Onoga koji je baš od te skupštine i postradao. Radi se, znači, o zloupotrebi funkcije — da se u ime dobra čini zlo.

Ali uvijek se to skriveno radilo u ime sebičnosti, svojih strasti, vladavine nad manje „učenim“ ili slabim. Nekad se ova istina skrivala, možda i od samog sebe. Danas, a i već podosta vremena, to se čini u ime pseudo-dobra. Tako se u svim tim raznim današnjim sinedrionima stvorilo ono što se naziva „teorijama zavjere“. Zavjera je bila glavna komponenta Sinedriona otkad su se okrenuli protiv Gospoda Isusa Hrista. Odatle potiče duh svih sinedriona poslije toga velikog i glavnog — antihrišćanski duh.

Nekad se to radilo u ime Hrista — paradoksalno antihrišćansko „hrišćanstvo“. Onda je to prešlo u razne tajne i javne organizacije. I do danas se tajna Sinedriona okrenula u otvoreno antihrišćanstvo, ali, naravno, pod vidom dobra. I satanizam, kakav se tokom perioda hrišćanstva formirao do danas, jeste paralelno izokrenuto hrišćanstvo — kao neka tamna sjenka hrišćana, ne Isusa Hrista i Jevanđelja, nego samih slabih ljudi, vjernika, koji žele da udovoljavaju strastima, tako da na kraju, otvoreno ili prikriveno, odu u satanizam.

U svakom slučaju, tajna Sinedriona je u tome što to ne mora da bude određena formalna vjerska, društvena ili politička organizacija — mada se najčešće u njima pojavljuje — već se radi o duhu koji se među prvima okrenuo protiv Hrista. Mogu dva čovjeka, sasvim obična, da naprave zavjeru protiv trećeg, da bi mu napravili neki problem ili štetu. U osnovi Sinedriona su zavjera i antihrišćanstvo, bez obzira na to kako se ono spolja predstavljalo.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7