Svijet skrojen po našim mjerilima ne postoji. Prisutan je kod mnogih samo konstantan trud da situacije, okolnosti, dešavanja, pa i druge ljude prilagode sebi i svojim shvatanjima. A, to je često uzaludan napor. I ne samo uzaludan, već potencijalno štetan, jer  te želje i nastojanja, vremenom i neprimjetno mogu postati same sebi cilj i svrha, što vodi ka isključivosti koja uzrokuje sukobe sa okolinom.

Tu dolazimo do razmišljanja o značaju tolerancije, pojma koji je često  u upotrebi, ali teoretski. U praksi je malo teže primjetan, jer nerijetko izostane nekako na pola puta od razumijevanja njegovog značenja do adekvatne primjene. Tako zagubljen otvara prostor za preispitivanje njegove stvarne prisutnosti.

A, posledice odsustva tolerancije nikada nisu dobre, samo se razlikuju u svojoj težini i razmjeri.

Svjedoci smo netolerantnosti, te primjene dvostrukih kriterijuma u ophođenju u svakodnevnom životu i u različitim situacijama.

Čovjek stoji u redu za kasu u prodavnici i vidno ga iritira brzina kojom radnica provlači artikle. Prvo počinje da glasno ispušta vazduh kroz nos i usta, da se vrpolji, nervozno stavlja proizvode na traku i, na kraju, ne izdrži, nego smatrajući se pozvanim, prokomentariše njen rad na neprimjeren i grub način.  Malo smiren, jer je »izbacio« iz sebe svoje mišljenje, sjeda u automobil i kreće ka bulevaru. Na mjestu uključenja, u vozilu koje se iskučuje sa bulevara i prolazi pored njega, primijeti svog poznanika. Obojica, obradovani ovim slučajnim susretom, zaustavljaju se jedan kraj drugog, spuštaju stakla i otpočinju razgovor. Iza obojice stvara se sve veća kolona, dok oni na to ne obraćaju pažnju. Mnogi vozači počinju da negoduju sve izraženije pritiskajući sirene, a odgovorni za ovaj zastoj, čovjek sa početka priče, svima upućuje ružne i nebirane  riječi, pozdravlja se sa poznanikom i nervozno se uključuje  na bulevar pri čemu biva zamalo izbjegnut sudar.

Netolerantnost, dvostruki kriterijumi, odsustvo finih manira  i potencijalne negativne posledice u uzročno – posledičnoj vezi u prostom primjeru iz svakodnevice.

Nažalost, odsustvo tolerancije nekada sa sobom povlači mnogo komplikovanije situacije  sa ozbiljnijim posledicama.

Razumijevanje za sebe i svoje postupke tražimo uvijek, nekada i podrazumijevamo, dok za druge imamo oštre kriterijume, pa i neskriveno neshvatanje. Obično kritikujemo nedovoljan stepen tolerancije kada događaji ne idu nama na ruku, a sa druge strane, nerijetko ne primjećujemo njeno odsustvo u sopstvenim postupcima i stavovima pravdajući iste otvorenošću koja se često miješa sa nedostatkom osnovne kulture i lijepih manira.

Sve izraženiji problem usložnjava se budući da se reflektuje na mlađe generacije.

Dva dječaka u parku posvađala su se oko toga ko je u pravu – porodica prvog dječaka koja pripada jednoj političkoj opciji ili drugog, koja je za neku drugu opciju. Razišli su se ljuti, jer ni jedan ni drugi nisu uspjeli u namjeri da nametnu svoje mišljenje. Igra je prekinuta, a djeca su otišla ispunjena ružnim osjećanjima, jer su reprodukovanim argumentima branili stajalište koje i ne razumiju.

Nije dobro saznanje da dječiji svijet, koji bi trebalo da ispunjavaju mašta i igra, može biti uzdrman nepažnjom odraslih koji svoju netolerantnost prema tuđim gledištima prenose na mlađe generacije i time im daju loš model funkcionisanja čime se ulazi u začarani krug.

Osporavanje prava na tuđe osobenosti u mišljenju, načinu života i pogleda na svijet pokazuje uskost razmišljanja i nesposobnost da se sagleda šira slika i eventualni razlozi koji su produkovali trenutno stanje, a isto su važni kao i naši. Svi imamo jednako pravo da pojave i situacije posmatramo sa sebi nabližeg aspekta što ne isključuje mogućnost sagledavanja vlastite greške i, pred novim činjenicama, promjene ugla posmatranja. Naprotiv! Odnosno, ta jednakost podrazumijeva kako poštovanje sopstevnog, tako i uvažavanje tuđeg prava, jer to je stvar osvješćenosti i prihvatanja prvenstveno sebe, svojih nedostataka i vrlina, a samo kroz svijest o tome, možemo biti spremni da prihvatimo tuđe stavove, odluke i izbore.

U okolnostima sve izraženije prisutnosti netolerantnog stava kod brojnih pojedinaca i grupa na globalnom nivou, osim te činjenice same po sebi, možda i više zabrinjava negativan odnos prema onima koji toleranciju žele da vrate u svakodnevicu ne bi li postala opšteprihvaćen manir što bi bilo za kolektivnu dobrobit.

Pomirljiva argumentacija, u ma kolikoj društvenoj grupi, ne dolazi do izražaja u mjeri u kojoj oštra retorika djeluje zapaljivo i lako dobija pristalice bez obzira na valjanost i utemeljenost iznešenih stavova, ocjena, pretpostavki i konstatacija.

Nalaženje kompromisa za mnoge nije opcija što vodi ka konfliktnim situacijama. Uzrok tome je nemogućnost razumijevanja činjenice da pronalaženje zajedničkog rješenja ne podrazumijeva odustajanje od vlastitih pogleda, a posebno ne umanjenje značaja sopstvene ličnosti i vrijednosti, već da je pokazatelj širine i emancipovanosti. Tek sa jačanjem svijesti o potrebi prevazilaženja ovakvog načina poimanja, mogu se stvoriti uslovi da se pojam tolerancije sa teorijskog spusti na praktični nivo.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7