Trinaestojulska nagrada, simbol državnosti i otpora, ove je godine dobila vrlo, u najmanju ruku, diskutabilnog dobitnika – književnika Bećira Vukovića, poznatog ne po doprinosu crnogorskoj kulturi i društvu, nego po negiranju same Crne Gore. Odluka da se ova prestižna nagrada dodijeli ličnosti čiji stavovi direktno osporavaju crnogorski identitet jasno govori o dubokoj političkoj i ideološkoj podjeli u društvu, ali i o sramnoj redukciji najvažnijeg državnog priznanja na alat u partijskim igrama.

Vuković, koji je godinama otvoreno negirao Crnu Goru kao državu i identitet, kao i pravo njenim građanima da budu Crnogorci, dobio je nagradu koja bi trebalo da slavi one koji su doprinosili jačanju države, njene kulture i društvenih vrijednosti. Ovakva odluka ne samo da vrijeđa uspomenu na one koji su zaista položili živote za slobodu Crne Gore, već i obesmišljava same temelje na kojima počiva ovaj nacionalni simbol.

I dok njegovi stavovi duboko osporavaju crnogorski identitet, na margini ove odluke ostali su kandidati za Trinaestojulsku nagradu i istinski nosioci crnogorskog identiteta i razvoja – naučnici, umjetnici i humanisti koji svojim radom grade i jačaju Crnu Goru.

Primjeri su brojni i dostupni: dr Dragan S. Hajduković, čiji naučni rad i borba za zaštitu prirode Crne Gore predstavljaju pravi patriotizam; Pavle Pepđonović, koji kroz kulturni rad neumorno promoviše crnogorsku tradiciju; Crveni krst Crne Gore, koji decenijama pruža neprocjenjivu pomoć najugroženijima; ili Branka Šćepanović, umjetnica čiji radovi višedecenijski njeguju crnogorski melos, čineći svoje pjesme nezaobilaznim dijelom kulturne baštine i veselja u Crnoj Gori. Njihovo neprepoznavanje u izboru za ovu nagradu otkriva da je Trinaestojulska nagrada izgubila svoj pravi smisao.

Uz već pomenute, u širokom spektru zaslužnih ličnosti mogli su se naći i naučnici poput dr Martina Ćalasana, čiji je patent priznat u Sjedinjenim Američkim Državama, što svjedoči o međunarodnom značaju crnogorskih inovacija. Tu je i tim istraživačica (Snežana Dragićević i Snežana Vuksanović) koji je otkrio novu biljku u Crnoj Gori – Petrolamium crnojevicii, koja ne samo da je jedinstvena u svijetu, već bi mogla postati simbol nacionalne flore XXI vijeka. Pored njih, vrijedi istaći i brojne ekološke organizacije koje neumorno rade na zaštiti prirode i podizanju ekološke svijesti, kao što su: Crnogorsko društvo ekologa (CDE), Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), Green Home, Ozon, Zeleni talas i drugi.

Odluka da se nagrada dodijeli Vukoviću nije slučajnost – ona je simptom duboke ideološke podjele i instrumentalizacije državnih priznanja u političke svrhe. Time se poručuje da nije bitno šta si učinio za Crnu Goru, već kome služiš i koju političku agendu zastupaš.

Ovo je sramotan momenat za Crnu Goru, zemlju koja bi, njegujući svoje simbole i priznanja, trebalo da jača svoju državnost, a ne da je razara iznutra.

Zaključak je jasan: dok god se nacionalna priznanja dodjeljuju po političkoj podobnosti, a ne stvarnim zaslugama, Crna Gora neće moći da izađe iz vrtloga podjela i da se zaista ujedini oko svojih vrijednosti i simbola.

Trinaestojulska nagrada treba da bude svjetionik koji osvjetljava put zajedništva, ali sa ovom odlukom ona je postala simbol podjela i nepovjerenja.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7