Prilično je jasna uloga i značaj koji kolektor, odnosno sistem za prečišćavanje otpadnih voda, ima za jedno društvo i zajednicu. Presudno je da se otpadne vode, zajedno sa fekalijama, adekvatno tretiraju kako se, poput bumeranga, ne bi kroz pijaću vodu i namirnice biljnog i životinjskog porijekla vraćale na naše trpeze.

Sam čin osmišljavanja i izgradnje kolektora s pravom predstavlja civilizacijski iskorak.

Međutim, crnogorskom društvu se danas nameće posve drugo pitanje – postoji li uopšte postrojenje koje može da prečisti prijetnje, zakletve i obećanja javno izrečena od strane lidera Demokratske narodne partije Milana Kneževića?

Svojevremeno se zakleo u Ostroškog sveca da neće biti dio vlasti ukoliko Bošnjačka stranka ne raskine koaliciju sa DPS-om u Bijelom Polju.

Godinama kasnije, svjedočimo uigranom političkom tangu sa dvije desne.

Nije prošlo ni desetak dana otkako se Knežević ponovo javno zarekao da će na Predśedništvu stranke inicirati izlazak iz vlasti, i na državnom i na lokalnom nivou u Podgorici, ukoliko policija razbije protest mještana Botuna na lokaciji predviđenoj za izgradnju kolektora, odnosno projekta koji je planskim aktima usvojila kompletna vladajuća većina, uključujući i DNP.

Dok su ga policajci, poput badnjaka, iznosili sa sporne lokacije, uzvikivao je koalicionim partnerima:

Ruke su vam “krvave”!

Izlazimo iz “krvave” vlade!

A onda, kako se približila śednica Predśedništva, otpor je splasnuo, a podrška Botunjana proistekla iz zajedničkog bunta protiv Vlade i gradonačelnika Podgorice prerasla je u potpunu suprotnost, odnosno javni apel da se DNP ipak ne povlači iz vlasti što predstavlja politički apsurd bez presedana.

Kako su mediji danas prenijeli, Knežević na Predśedništvu nije inicirao izlazak iz vlasti, već je umjesto da ispuni makar jedno javno obećanje i udari po sopstvenim foteljama, krenuo u napad na Ustav Crne Gore, ne bi li se priča razvodnila i dodatno produbile podjele a sve sa ciljem da se prikrije činjenica da je i ovog puta „pojeo“ upravo ono što kolektor prečišćava.

I na kraju ostaje zaključak da su Kneževiću očigledno i Ostroški svetac i „krvave ruke“ manje sveti od “zlatnih” nogu poslaničkih i ministarskih fotelja i da zapravo ne smrdi kolektor koliko zaudara politika političkog subjekta čiji je Knežević lider.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7