Nekada je Crna Gora bila gnijezdo ljudskih sokolova. Nisu ti ljudi živjeli za male stvari. Nisu pregovarali o časti, nisu vagali obraz na gram. Bili su goli pred Bogom, ali bogati pred sobom. I sve što su gradili, gradili su na temelju koji se ne da prenijeti ni potpisati – na temeljima časti, poštenja i odgovornosti.

Danas, sokolovi leže u tišini pod zemljom, a iznad njih vijori zastava zaborava. Prevrću se oni, ne zbog toga što je vrijeme prošlo, već zato što je duša naroda pognuta. Jer njihovi potomci, ti isti čija je krv jednom branila Lovćen, danas ćute dok im uzimaju ono što nije njihovo da daju.

Velika plaža – to nije pijesak. To je zavjet.

To je mjesto gdje more ljubi Crnu Goru najnježnije. To je čelo ove zemlje, to je njen pogled ka svijetu. Velika plaža je više od obale. To je ogledalo naroda – i kad pođe u ruke stranaca, narod nestaje iz sopstvenog odraza.

A danas, pred našim očima, pokušava se tiho, gotovo birokratski, da se Velika plaža stavi pod katanac. Da se ono što pripada svima — more, pijesak, sunce — preda onima kojima Crna Gora nije domovina, već investicioni plan.

Zar da to dozvolimo?

Gdje prestaje čestitost, počinje prodaja svetinja.
Gdje nema otpora, tu raste ambicija onih koji se hrane tišinom.

Osokolili su se, uvjereni da su sve već kupili — i zemlju, i ćutanje, i narod. Ali zaboravili su da Crna Gora nije kvadrat, nije parcela, nije klauzula u ugovoru. Ona je krv u žilama, ona je kamen pod nogama, ona je pjesma koja se ne prevodi.

Ovo je crvena linija.

Nije ovo pitanje politike, niti je ideološko nadmetanje. Ovo je borba za obraz, za pravo da ostanemo svoji na svome. I u toj borbi nećemo biti sami. Dignuće se glas i Srbina, i Albanca, i Bošnjaka, i Hrvata – svih onih kojima je Crna Gora domovina, a ne bilans stanja.

Nećemo sa onima kojima je Crna Gora imovina.
Nećemo sa onima koji se klanjaju drugim zastavama, ali ovdje traže profit.
Nećemo sa onima koji imaju pasoš emocije za neku drugu državu, a ovdje samo izvod za bankovni račun.

Dosta je bilo.

Oni što su pokušali da prodaju i crkve i rijeke, sada žele da zakopaju posljednji biser obale. Ali Velika plaža se ne može uzeti bez borbe. Ona je amanet. I neka znaju – tu prestaje pregovor, tu počinje otpor.

Crna Gora ide putem Evrope, ali neće tamo kao siromah što moli – već kao dama što zna ko je. Na tom putu ćemo hodati dostojanstveno, sa sobom, ne iza nekog. I sa sobom ćemo voditi ono što je naše – zemlju, dušu i obraz.

Zato, ko ima u sebi sokola, neka digne glas.
Ko zna šta znači amanet, neka ne ćuti.
Ko voli Crnu Goru – neka se pojavi.

Jer ono što se sada brani – nije samo plaža. Brani se pravo da budemo svoji.

Brani se obraz naroda.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7