Vremenske prilike i politika. Između toga udrobi se ponekad možda i malo nekih drugih tema, ali sitno i obično opet u nekoj direktnoj ili indirektnoj vezi sa ove dvije dominantne.

Na prvu ne možemo uticati, možemo samo konstatovati, što nam opet ne smeta da se žalimo. Na drugu, već, postoji mogućnost, pa i potreba uticaja,, neko bi rekao zanemarljivog, ali objektivno postoji i treba je iskoristiti. U skladu sa onom ekološkom krilaticom “Misli globalno djeluj lokalno” mogli bismo reći: “Misli na državu i sve građane, a djeluj svojim glasom”.

Nekada su se mnogi izjašnjavali kao apolitični, iako je mali broj to doslovce i bio. Stavovi su postojali, ali naročito oni suprotni mišljenju većine, nisu bili previše eksponirani, jer se nije htjelo ili nije smjelo.

Sada su svi “politični”. Imaju stav, mišljenje, iskazuju ga i sve je to legitimno. Međutim, kako to obično biva, bude i onih koji svoj stav smatraju toliko ispravnim, iako je nerijetko posve različit od nekog koji su ranije zastupali, pa se ne uzdržavaju i pokušavaju ga uporno nametati drugima. Bude čak i onih koji se ljute ako im to ne pođe za rukom, uvijek spremni dati, valjanu ili ne, argumentaciju, a rijetko saslušati tuđu.

Na pragu smo novih lokalnih izbora. I taman bi pomislio čovjek da smo se malo i zasitili, te da ćemo označenog dana izaći na birališta i iskoristiti svoje građansko pravo u skladu sa svojim uvjerenjima, ali i ovog puta društvene mreže gore od autora potpisanih i nepotpisanih komentara.

Među njima ima argumentovanih, pohvalnih, opravdano kritičkih, nenaklonjenih nekoj strani, ali kulturnih. Međutim, ima i onih koji nebiranim riječima nasrću na sve koji ne misle kao oni. Pritom, po strani botovi koji rade sa zadatkom.

Pojedince, kojih je ne mali broj zato se i nameću u zadobijanju pažnje, vrijeđa mišljenje suprotno od njihovog. U želji da dokažu superiornost svog stava, a valjda u nemogućnosti da pronađu valjane argumente, pribjegavaju najprizemnijem nivou komunikacije koji obiluje uvredljivim riječima i pogrdnim epitetima. Dijeluje kao da ne haju za činjenicu da time prezentuju svoju (ne)kulturu.

Kao posmatrač i, hipotetički gledano, kao neko ko još uvijek vaga težinu izrečenog, a posebno urađenog, od strane političkih subjekata, odnos obećanog i realizovanog, način na koji se tretira biračko tijelo, itd, mogu biti samo odbijena od one opcije koja utemeljenje za svoje stavove pronalazi u argumentaciji “jer ja tako mislim”.

Dakle, svjedoci smo svakodnevnog verbalnog šamaranja na društvenim mrežama i raznim portalima. Obično oni koji su najspremniji “dati drugome šamar”, najosjetljiviji su kada njima to uradi neko kulturno i argumentovano, tada traže svoja prava, jer su uvrijeđeni. Očigledno nesvjesni da na taj način loše reprezentuju i sebe i onoga koga zastupaju.

Sve u svemu, kao što na političkoj sceni imamo ne tako mnogo “djelatnika”, a puno “mislilaca”, tj. one koji svoje stavove i namjere dokazuju konkretnim činjenjem nasuprot onima koji su skloniji smišljanjem pitkih priča, tako i među njihovim podržavaocima iz naroda imamo one koji daju razloge “zato što je urađeno” i one koji temelje svoj stav na “onome što je obećano”.

Na posletku, svako odgovara za svoj izbor, ali ta pojedinačna odgovornost se utopi u kolektivnu, pa na kraju osim odgovornosti, i posledica bude kolektivna. To je suština glasačkog prava koja određuje vrijednost i našeg glasačkog listića.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7