Iako je stradanje svakog naroda i pojedinca velika tragedija, ipak – čuje se za to, vrše se brojne komemoracije, sjećanja. Jedan od naroda koji je kroz čitavu svoju istoriju bio ponižavan, diskriminisan, zatvaran, ubijan, prepun negativnih stereotipa od drugih naroda, jesu Romi.

Nije lako biti Rom, ili Ciganin, kako su ih ranije zvali. Na samom početku, još u porodilištu, osuđeni su na stereotip poput onih „mali cigančić“, a onda tokom života uglavnom na siromaštvo ispod svake granice, teške i za ostatak stanovništva ponižavajuće poslove. A ako ih i to zapadne – to je još i dobro.

Takođe, tu su i neriješeni socijalni odnosi unutar same zajednice, slabo obrazovanje, maloljetnički ugovoreni brakovi. A u svemu tome, kako koji rat počne, uvijek budu proganjani, zatvarani i mučeni.

Možda se malo zna o tome da je veliki broj Roma stradao u Prvom svjetskom ratu. Dali su veliki doprinos srpskoj vojsci i njenom prolazu preko Albanije. Bilo ih je oficira i podoficira, vojnih muzikanata, kao i običnih vojnika. Pitanje je – koliko su to poslije rata iskoristili?

Interesantna činjenica je romska vojna strategija, koja je dosta puta znala da doprinese pobjedi onih za koje su se borili, pa i Srba. Pošto su znali na instrumentima da odsviraju muziku različitih naroda, kao i znakove za povlačenje, često bi suparničku vojsku dovodili do zabune i tako lako izvojevali pobjedu za svoje. Pa i to je pitanje – koje „svoje“? Nijesu ratovali za svoju određenu državu, već za neku koja im je poslije priredila već opisani neprijatni scenario.

Možda je bolje da su i bili „izdajnici“ – ne znam koga i čega – kad su svi prema ovom narodu bili loši, ili išli logikom „ko više plati“. Ali nijesu. Zbog toga su odlikovani vojnim odlikovanjima u Srbiji. U isto vrijeme, u Francuskoj i još nekim zapadnim državama, bili su zatvarani kao sumnjivi i remetilački faktor.

U Srednjem vijeku, na Zapadu, često su optuživani za vještičarenje, krađu djece, uopšte – krađu i za svako rđavo djelo. Imali su sličnu sudbinu i tretman poput Jevreja, ali i Srba.

Ipak, njihovo stradanje je najviše bilo izraženo tokom Drugog svjetskog rata. Nacisti su, poput Jevreja, itekako progonili i Rome. U logoru Aušvic, koji je najpoznatiji nacistički logor, a nalazi se u Poljskoj, bili su izloženi različitim medicinskim eksperimentima od strane zloglasnog doktora Jozefa Mengelea.

Donošeni su rasni zakoni upereni protiv njih. Ubijani su gdje god se stiglo. Tako je bilo i u logoru Jasenovac, gdje su opet podijelili sudbinu Srba i Jevreja. Smatra se da je u ovom logoru stradalo oko dvadeset hiljada Roma, a u samom Drugom svjetskom ratu njih oko pet miliona.

Pošto se u tom periodu desila i promjena naziva njihovog imena – iz Cigani u Romi – to je doprinijelo tzv. pravnoj rupi. Naime, predstavnici romskog naroda su tužili Njemačku za odštetu u ogromnom iznosu novca, ali je ona odbijena zbog promjene naziva imena, kao da se ne radi o jednom te istom narodu.

U socijalističkim državama status im se poboljšao, pa tako i u nekadašnjoj Jugoslaviji. Mogli su da se zapošljavaju, iako zbog nedostatka obrazovanja na najnižim poslovima. Imali su besplatno zdravstveno osiguranje, kao i obrazovanje, iako je mali broj njih školovanje nastavljao poslije osnovne škole.

Slično je i danas, bez obzira na napore da se pripadnici ovoga naroda uključe više u društveni sistem. Najčešće i danas žive u zapuštenim naseljima, sličnim getima.

Teško je biti Rom. Rom, u prevodu, znači – biti čovjek.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7