Zajedno idemo naprijed. Podijeljeno – nigdje.

Sjećam se jednog osjećanja iz djetinjstva, iz vremena koje danas mnogi različito tumače.

Osamdesetih godina, u onoj Jugoslaviji, kao dijete nisam razumijevao političke manjkavosti tadašnjeg sistema – ali sam osjećao sveprisutno zajedništvo.

Ljudi su ponosno ustajali uz himnu Hej Sloveni, osjećaj pripadnosti je bio stvaran, skoro pa opipljiv.

Jugoslovenski pasoš otvarao je sva vrata svijeta, ali mnogo važnije – ljudi su osjećali da pripadaju nečemu što ih povezuje, a ne dijeli.

Ne pišem ovo iz nostalgije prema sistemu, već iz nostalgije prema tom osjećanju.
Onome što nam danas najviše fali – znanju da smo zajedno dio nečega većeg od nas, ne po sili vlasti, nego po osjećaju pripadnosti i brige jednih za druge.

Danas živimo u vremenu u kojem se razlike stavljaju ispred zajedničkih vrijednosti.

Društvo nam je isparcelisano po osnovama koje nikad nisu donijele napredak – ni narodu, ni državi, ni čovjeku.

Zajedništvo je zamijenjeno nepovjerenjem. Saradnja – nadglašavanjem. Građanski osjećaj zajedničkog dobra – partijskim interesima i etiketiranjem.

Istina je jednostavna: Zajedno idemo naprijed. Podijeljeno – nigdje.

Ni jedna ideologija, ni jedan lider, ni jedan plan – ne mogu uspjeti ako nema osjećaja da svi učestvujemo u nečemu zajedničkom.

Ako jedni vuku, a drugi koče; ako gledamo da drugom ne uspije samo zato što „nije naš“, onda ćemo svi tapkati u mjestu. I u društvu, i u ekonomiji, i u obrazovanju, i u međuljudskim odnosima.

Zajedništvo nije slabost, već upravo snaga koja nam najviše nedostaje.
Ne treba da budemo isti – treba da zajedno pravimo našu kuću vrijednu življenja za generacije.

Zato kažem: zajedno, ili nikako.

Neće se zajedništvo vratiti samo od sebe. Niko ga neće donijeti umjesto nas, niti propisati zakonom.

Ono počinje od jednostavnih stvari: od poštovanja, od sluha za druge, od spremnosti da se ne saglasimo, a da se ipak razumijemo.

Građansko zajedništvo ne traži uniforme, parole, ni povike.

Traži samo jedno – da ne zaboravimo da pripadamo jedni drugima.
Jer zajedno idemo naprijed. Podijeljeno – nigdje.

Možda nismo svi jednako krivi što je nestalo – ali smo svi odgovorni da ga vratimo.

Ako želite da prokomentarišete tekst, podijelite svoje misli i/ili iskustvo ili započnemo novu temu – pišite na [email protected] Svaki e-mail će biti pročitan.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7