Postoji trenutak kada pojedinac prevaziđe vlastite strahove i progovori i istovremeno postane glas miliona. Takav je, recimo, trenutak ispovijesti Žizel Peliko, žene čija je hrabrost pokrenula nezaustavljivi talas promjena u feminističkom pokretu i društvu u cjelini. Njeno svjedočanstvo nije samo priča o ličnoj boli, već univerzalni poziv na buđenje.

Kada je Peliko, u svijetu u kojem su ženska prava sporedna stvar, odlučila da ispriča sve o monstruoznim zločinima koje je doživjela, i da se odrekne anonimnosti, ona je učinila nešto veoma značajno – napravila je ogroman korak da se preokrene paradigma sramote i krivice, prebacujući je sa žrtve na zločince.

Godinama je Žizel bila žrtva sistematskog zlostavljanja od strane supruga, koji ju je drogirao i omogućavao desetinama muškaraca da je siluju dok je bila u nesvijesti. To je trajalo gotovo deceniju, od 2011. do 2020. godine, a sve se odigravalo u selu Mazan na jugu Francuske. Žizelina hrabrost da se suoči sa zlostavljačima i da svjedoči na sudu, uprkos traumama, inspirisala je mnoge žene širom svijeta da progovore o sopstvenim iskustvima nasilja.

Zato slučaj Žizel Peliko nije samo lokalna tragedija – on je postao simbol globalne borbe protiv seksualnog nasilja i nepravde prema ženama. Njena odluka da suđenje bude otvoreno za javnost, kako bi “sramota bila na strani silovatelja, a ne žrtve”, izazvala je talas solidarnosti i podrške. Ovaj čin osnažio je feministički pokret, pružajući mu novu energiju i fokus na potrebu za pravdom i zaštitom žrtava.

Presuda kojom je njen bivši suprug osuđen na 20 godina zatvora, a ostali počinioci na kazne od 3 do 15 godina, predstavlja značajan korak ka pravdi. Ovaj slučaj ukazao je na potrebu za reformom zakona, posebno u pogledu definicije pristanka i zaštite žrtava seksualnog nasilja.

Žizelina priča podsjeća nas na snagu pojedinca da pokrene promjene. Njena odlučnost osvijetlila je put mnogim ženama koje su se suočavale sa sličnim zlostavljanjem, pružajući im nadu i podsticaj da potraže pravdu. Ona je postala simbol otpora i borbe za dostojanstvo, pokazavši da glas jedne žene može odjeknuti širom svijeta i podstaći društvo na promjene.

Postoje slični slučajevi žena koje su prošle kroz ekstremne oblike nasilja i zlostavljanja, a koje su odlučile da progovore. Recimo, skandal sa Harvijem Vajnstinom, moćnim producentom u Holivudu, pokrenuo je lavinu ispovijesti žena koje su od njega pretrpjele seksualno uznemiravanje ili zlostavljanje. Pokret #MeToo, koji je već postojao, dobio je globalnu pažnju 2017. godine, kada su žene počele javno da dijele svoja iskustva. Ovo je dovelo do pada mnogih moćnih ličnosti i otvorilo globalni razgovor o seksualnom nasilju. Ili, slučaj Najef, Egipćanke koja je postala simbol borbe protiv seksualnog nasilja u ovom dijelu svijetu. Hamuda je progovorila o seksualnom zlostavljanju od strane poslodavca, što je izazvalo veliku pažnju i pokrenulo kampanje za zaštitu žena u regionu u kojem su ovakve teme često tabu. Ili Nirbhaya slučaj u Indiji – slučaj grupnog silovanja i smrti studentkinje Jyoti Singh u Nju Delhiju 2012. godine koji je izazvao masovne proteste. Ovaj incident osvijetlio je problem seksualnog nasilja u Indiji i doveo do reformi zakona o silovanju, kao i šire diskusije o položaju žena. Ili slučaj Louise O’Keeffe iz Irske koja je bila žrtva seksualnog zlostavljanja u osnovnoj školi, a koja je uspjela da 2014. godine na Evropskom sudu za ljudska prava dobije presudu protiv države Irske zbog propusta da zaštiti djecu od zlostavljanja. Njen slučaj postao je važan presedan za borbu protiv seksualnog nasilja u obrazovnim ustanovama. Ili slučaj Dind Ali Laslum iz Saudijske Arabije, koja je pokušala da pobjegne iz te države kako bi izbjegla prisilni brak. Njen slučaj je 2017. godine privukao globalnu pažnju na problem ženskih prava u Saudijskoj Arabiji, uključujući i sistem muškog starateljstva. Ili slučaj Šiori Ito, japanske novinarke i dokumentaristkinje koja je postala simbol borbe protiv seksualnog nasilja u toj zemlji 2015, optuživši Norijukija Jamagučija, uticajnog novinara i bivšeg šefa tokijske kancelarije američke televizije CBS, za silovanje. Ito je tvrdila da ju je Jamaguči drogirao i silovao dok je bila bez svijesti. Iako je policija prvobitno pokrenula istragu, slučaj je ubrzo zatvoren bez podizanja optužnice, što je izazvalo sumnje u pristrasnost pravosudnog sistema. Uprkos društvenoj stigmi i pritiscima, Ito je ipak odlučila da javno progovori o svom iskustvu, što je neuobičajeno u japanskom društvu gdje se o seksualnom nasilju rijetko govori. Objavila je knjigu Black Box, u kojoj detaljno opisuje probleme sa kojima se suočila tokom pravne borbe. Godine 2019. civilni sud je ipak presudio u njenu korist, naloživši Jamagučiju da plati odštetu, što je bio značajan korak ka priznavanju prava žrtava seksualnog nasilja u Japanu. Ito je nastavila da se bavi aktivizmom, podižući svijest o ovim pitanjima i zalažući se za promjene u društvu i pravnom sistemu.

Mogli bismo ovako unedogled. Svi ovi primjeri pokazuju koliko je važno da žene progovore i koliko njihove priče mogu izazvati velike promjene u zakonima, društvenim normama i svijesti o pravima žena. Svaka od njih je dokaz da glas jedne osobe može postati katalizator globalnih promjena.

Zato priča Žizel Peliko nije samo priča o njoj – to je priča o svim ženama koje su ikada bile ućutkane. Sada, kada je zid tišine razbijen, na nama je da se pobrinemo da se nikada više ne podigne.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7