Postoje ljudi koji mogu stvarima „nebitnim“, na prvi pogled, da daju važnost, tj. „dušu“, što bi rekli. Na taj način te stvari postaju simbol jednog vremena, kome daju neki ljepši karakter. Takođe, oni daju i ljudima neku posebnost i prikazuju ih u drugačijem svjetlu.

Jedan od takvih ličnosti bio je i Endi Vorhol. Neobična ljudska figura dvadesetog vijeka, u svakom pogledu, i što se tiče svoje fizičke pojave, a pogotovo što je ovjekovječio stvari kojih se niko ranije nije sjetio da mogu biti predmet umjetničkog djela. Tako obična konzerva paradajza, boca koka-kole, fotografije Merilin Monro, prikazane na drugačiji način, postaju glavna inspiracija ovoga neobičnog čovjeka.

Vorhol ostvaruje značajne rezultate i što se muzike tiče. Tako, kao jedan od njegovih projekata, je bend „Velvet Andergraund“, koji je nastao šezdesetih godina prošlog vijeka, a razlikovao se od bendova tadašnjeg popularnog hipi pokreta i jedan je od preteča panka, koji će nastati desetak godina poslije. Čuven je njegov omot albuma ovoga benda „žuta banana“. Takođe, poznat je njegov uticaj na pjevačicu Niko, koja je nastupala sa ovim bendom.

Veliki uticaj imao je i na Dejvida Bouvija, koji mu posvećuje pjesmu „Endi Vorhol“, kao i na bend Devo. Vorhol je bio prijatelj sa mnogim muzičarima, kojima je radio omote albuma.

Poznata je njegova izjava da „u budućnosti će svako imati petnaest minuta slave“, što se polako i ostvaruje, kao i njegovo razmišljanje na račun potrošačke kulture, koju hvali zbog dostupnosti istih proizvoda svima bez obzira na društveni status. Recimo, koka-kola – svima je dostupna ista koka-kola i ne može se stvoriti bolja. Predsjednik pije istu koka-kolu kao i beskućnik na ulici.

Interesantna su i njegova religijska ubjeđenja. Pripadao je grčkokatoličkoj crkvi, redovno prisustvovao liturgiji, volontirao u skloništima za beskućnike, posjećivao crkvu gotovo svaki dan. Na njegov rad uticala je ikonografija istočnog hrišćanstva.

Vorhol je preminuo 1987. godine od posljedica infarkta. Sahranjen je na grkokatoličkom groblju u predgrađu Pitsburga. Posmrtni govor mu je, pored ostalih ljudi, održala i Joko Ono.

Muzej Endi Vorhola je najveći američki muzej posvećen samo jednom čovjeku.

Endi Vorhol – jedan od velikih simbola dvadesetog vijeka.