Zamislite čovjeka koji gotovo da ima većinu velikih poroka: drogu, alkoholizam, patološko kockanje, promiskuitet, prevaranta, nesavjesnog radnika itd. Takav je upravo Harvi Kajtel u filmu „Zli poručnik“ iz 1992. godine.

Svojim automobilom poručnika vozi po ulicama Njujorka i na svakom njegovom ćošku sve više tone u porok. Grad sa dva lica: sa jedne strane pun poroka, a sa druge pobožnog svijeta hispanosa, koji svuda imaju slike sa Isusom Hristom. Dileri droge koji žive sa pobožnim majkama i bakama u trošnim zgradama koje nijesu bezbjedne ni u kom pogledu. Njih redovno obilazi „zli poručnik“, koji trguje sa njima i trampi se.

Kajtel u filmu zapada sve više i više u kockarske dugove opasnim tipovima, koji ne praštaju. U tom istom periodu dešava se silovanje rimokatoličke časne sestre, kao i pljačka i oskrnavljenje crkve. Glumica koja je odabrana za ovu ulogu fantastično je odigrala, predstavljajući se kao primjer prave hrišćanske ljubavi i praštanja. I ovaj nesavjesni poručnik radi na ovom slučaju.

U početku biva ravnodušan, čak iznosi stavove zašto bi se naročita pažnja poklanjala jednoj časnoj sestri obučenoj kao „pingvin“. Posjećujući jednom prilikom crkvu, gdje se desio zločin, doživljava duboko pokajanje ili metanoju. Žali se Isusu na raspeću da je pokušavao da bude dobar, ali nije uspio. Govori da mu je žao. Plače, rida. Sve sam u ogromnoj njujorškoj crkvi, u večernjim satima. Isus, kao da izlazi sa raspeća sa svim ranama na tijelu, miluje ga i daje mu na taj način oproštaj.

Sve ovo je prethodilo razgovoru sa časnom sestrom, koja oprašta zločincima ne želeći da ih oda policiji. Za beskrupuloznog poručnika ovo djeluje nevjerovatno — ta bezuslovna hrišćanska ljubav koja je u stanju da oprosti veliki zločin.

Kajtel pronalazi momke koji su počinili gnusni zločin, prisluškujući ispovijest časne sestre, koja se desila neposredno prije njegovog pokajanja. Odlazi u njihovu kućicu, gdje ga dočekuje pobožna hispanka, vjerovatno rođaka pomenutih. Razgovara sa njima na njihovom jeziku, duva im, tuče ih — sve u smislu da shvate svoj grijeh. Odvodi ih na stanicu, gdje ih natjeruje da napuste grad, jer su, ako ostanu u njemu, izgubljeni slučajevi. Pri tom im daje novac koji je dobio od jednog drugog hispanosa, dilera droge i njegove pobožne majke.

Nakon svega toga, istog dana, „zli poručnik“ biva ubijen od opasnih ljudi zbog duga. Sve u svemu, njegova sudbina podsjeća na sudbinu pokajanog razbojnika Dismaza. Spasenje i pokajanje čovjeka je promjenljivo i dramatično u velikom broju slučajeva.

Muzika u filmu dobro dočarava atmosferu, sa pjesmom Johny Ace iz 1955. godine — „Pleading My Love“