Jedan od simbola dvadesetog vijeka sigurno je Merilin Monro. Doživjela je veliku slavu i uspjeh, ali sve joj to nije bilo dovoljno. Bila je tužna.

Mnogi su je smatrali priglupom plavušom. Ona, čini se, i nije se trudila da to opovrgne. Zapetljana u zamke pop kulture i sopstvene depresije, sve je više utjehu tražila u tabletama i piću. Bila je inspiracija Endi Vorhola, kažu – ljubavnica Džona Kenedija, a i drugih. Ona je tražila samo jedno – sreću. Ma šta to značilo. Nije je pronalazila. Kao da je zaobilazila čitav njen život.

Za ljude je bila samo laka plavuša, kojoj „vjetar diže suknju“. Ostvarila se u komedijama, iako njen unutrašnji svijet sigurno to nije ni najmanje bio. Piće i barbiturati, glamur i depresija – to je bila prava Merilin.

Najpoznatija je po ulogama u filmovima Sve o Evi, Muškarci vole plavuše i Neki to vole vruće.

Rođena je kao Norma Džin Mortenson u Los Anđelesu 1926. godine. Smatra se da njen pravi otac nije čovjek koji je upisan. Njena majka Gledis tokom Merilinog djetinjstva doživjela je slom živaca. Merilin se sjećala da se naizmjenično smijala i vrištala.

Odrastala je u hraniteljskim porodicama. Kako bi je se „riješili“, davali su joj novac da što više bude po bioskopima. Provodila je dane, pa i značajne dijelove noći, po njima. Pošto joj je stvarni svijet u djetinjstvu djelovao mračno, počela je još tada da glumi po kući, kada bi ostajala sama.

Iako je izgledala naivno, ostavila je dubok trag u popularnoj kulturi. Njen stil je inspirisao i druge velike zvijezde, poput Madone. Pjevač Brajan Vorner, inspirisan američkom popularnom kulturom, napravio je sebi pseudonim od imena Merilin i prezimena serijskog ubice, vođe hipi komune Čarlsa Mensona– tako je dobio umjetničko ime Merilin Menson.

Prema nekim istraživačima Merilinog lika i djela, mit o tome da je Merilin Monro bila glupa ne stoji. Takvo se mišljenje stvorilo iz uloga u filmovima u kojima je glumila, ali to je bila samo gluma.

Neki su je povezivali sa rasizmom, koji je u vrijeme njene popularnosti bio prisutan u Americi – kao simbol plavuše, previše „bijele“. Ovo, međutim, ne može biti tačno, bar što se tiče Merilinih stavova po ovom pitanju.

Pošto je u vrijeme njene popularnosti Afroamerikancima bilo zabranjeno da nastupaju po luksuznim klubovima, Merilin je nagovorila jednog od vlasnika da dozvoli sada kultnoj pjevačici Eli Ficdžerald da nastupa, a ona će zauzvrat dolaziti svaku noć da je sluša. Merilin je svoje obećanje ispunila, a vlasnik kluba imao je veliku zaradu od toga.

Merilin Monro je imala tri braka. Prvi muž bio joj je Džejms Daferti, sa kojim je bila u braku od 1942. do 1946. godine. Kasnije je Daferti tvrdio da je on bio njena jedina prava ljubav, ali da su Merilin ponijeli snovi o slavi i da su je vlasnici producentskih kuća natjerali da se razvede.

Drugi brak imala je sa Džoom Di Madžiom, a treći sa Arturom Milerom, radi koga se, prije stupanja u brak, preobratila u judaizam, iako je odgojena u hrišćanskom duhu.

Velika ikona pop kulture, Merilin Monro, nađena je mrtva 5. avgusta 1962. godine, u svojoj 36. godini života. Zvanični uzrok smrti je predoziranje tabletama u kombinaciji sa pićem.

Oko njene smrti postojale su, a i dalje postoje, brojne kontroverze i teorije zavjere. Jedan agent CIA tvrdio je, poslije dugog niza godina, da ju je ubio po nalogu službe.

Bilo kako bilo, Merilin ostaje neprevaziđeni simbol dvadesetog vijeka, kao i popularne kulture, gdje su joj jedina konkurencija Elvis Prisli i Miki Maus.