Jedan od bendova koji se može svrstati u poseban rok žanr jeste EKV. Njihove pjesme teško da bi mogle imati svoju težinu na nekom stranom jeziku. Bend koji svojom jedinstvenošću i simbolizmom prelazi u mistiku postaje mračan – kao da krije neku tajnu.

Kako su starili, tako im je i muzika postajala ozbiljnija. U početku, osamdesetih godina, imali su tu neku zabavljačku crtu – valjda shodno tim bezbrižnim godinama. Mada, i tada su bili ozbiljniji od većine novotalasnih grupa. Jedino ko im je parirao bila je dark/gotik jugoslovenska scena, posebno makedonska, sa bendovima Anastasija, Padot na Vizantija, Mizar. Čak postoji i izvjesna sličnost među njima – svi su se bazirali na balkansko i slovensko nasleđe pretočeno u rok maniru, svaki na svoj poseban način.

Slično je bilo i sa Idolima, s tim što su oni imali vedriju notu, posebno inspirisanu Rusijom i Sovjetskim Savezom. Električni orgazam je, od svih, najviše bio u opuštenom, kul stilu – po muzici i imidžu nalik Njujorku i Londonu.

Srž Ekatarine Velike činile su tri jake, dosta tajanstvene ličnosti: Milan Mladenović, Margita Stefanović i Bojan Pečar. Osjetljivi ljudi koje je boljela duboko skrivena bol. Bol je jedan od simbola benda. Njihove pjesme i muzika postaju posebno mračne nakon odlaska Bojana Pečara u London, što su Milan i Magi teško podnijeli – kao i nadolazeći raspad države i ratove. Posebno Milan, koji je bio jako vezan za bivšu Jugoslaviju, teško je podnosio sve što se dešavalo. Često su na koncertima održavali “minut ćutanja” za građane zaraćenih strana.

Poslednji nastup imali su u Budvi, na festivalu 1994. godine. Interesantno je da je posljednja pjesma koju je Milan otpjevao na tom nastupu – i uopšte u karijeri – bila Anestezija. U stihu gdje uobičajeno ide „otvaram oči i kažem odlazim“, Milan je otpjevao: „zatvaram oči i kažem odlazim“. Nakon toga mu je pozlilo. Vidjelo se po njegovom fizičkom izgledu da je loše. Dijagnostikovan mu je rak pankreasa. Umro je u novembru te godine. Imao je trideset šest godina. Govor na sahrani održao mu je Cane iz Partibrejkersa.

Milan je bio čovjek snažne ličnosti – autoritativne pojave i glasa, koji duboko sagledava život. Na neki način, kao da je bio „staratelj“ ostalima iz benda. Pred smrt, dok mu je bilo loše, rekao je majci da pozove Margitu. Nakon što je došla, zamolio ju je da ga češka po glavi. Zaspao je na nekoliko sati. Potom se brzo upokojio.

Margita je nakon Milanove smrti bila skrhana. Odlazi u Indiju da bi se “sredila”, nakon što prodaje stan i kupuje dva manja. U Indiji biva opljačkana. Vraća se u Beograd, prodaje stanove kao i svoj klavir, usljed problema sa zavisnošću. Završava kao beskućnica u jednoj garaži u Borči. Umrla je septembra 2002. godine, u četrdeset četvrtoj godini života. Nakon Milanove smrti, svirala je u nekoliko bendova, radila pozorišnu i filmsku muziku. Malo je poznato da je pomagala i u crkvenom horu.

Bojan Pečar je umro 1998. godine u Londonu, od posljedica srčanog udara, u trideset osmoj godini života.

Ekatarina Velika, kako godine prolaze, postaje sve više legendarni bend.

„Kao da je bilo nekad“…