U prirodi sunce sije danju. U Crnoj Gori politička većina sija kao sunce, ali noću. Najavljuju reforme koje bi trebalo da obasjaju naše živote, a mi još uvijek tražimo prekidač da upalimo svjetlo. Svaka izjava blista, svaki projekat blješti, ali kad pogledamo oko sebe mrak je isti, ako ne i crnji. Možda je to nova strategija: da narod nauči da ceni svjetlost kad konačno dođe. I dok oni sijaju u tami, mi učimo vještinu navigacije po zvijezdama haosa.
Kažu da svaka država ima svoj sistem. Mi imamo nešto mnogo naprednije a to je haos sa planom. Nigdje se ne zna ko šta radi, ali svi rade nešto i to uspješno prema nepisanom zakonu improvizacije.
Sudstvo? Haos
Zdravstvo? Haos
Obrazovanje? Haos
Ekonomija? Haos
Kriminal? Organizovan.
Eto razlike: kod nas sve funkcioniše osim onoga što bi trebalo, a ono što ne bi smjelo to radi kao švajcarski sat. Planovi se prave za sjutra, pa se prepravljaju prekosjutra. Odluke se donose brzo a poništavaju još brže.
I sad, kad je sve tako divno uređeno, vlast ima novi plan:
Podstičemo mlade da postanu roditelji!
Jer država misli na budućnost. Za svako dijete ide dječiji dodatak! Da se omladina ohrabri, da se rađa nova nada, novi građani novi nasljednici haosa. Samo kad se izračuna taj dodatak taman pokriva paket pelena i dvije teglice kašica. Ako dijete ne jede mnogo i ne menja pelenu često, može da se uštedi i za koju cuclu. A ako imate više djece onda ste već investitori.
I tako, dok nam se haos širi brže od populacije sa vrha poručuju:
“Ne brinite, sve je pod kontrolom!“ I jeste. Samo nismo sigurni čijom.
A od svih ekonomskih obećanja o rastu i povećanjima jedino što se zaista povećava jeste broj laži koji se plasira narodu. Ali nema veze. Mi smo narod koji preživljava i to bez sistema. Jer da imamo sistem, ne bismo znali šta da radimo s njim.
Komentariši