Jedan od kontroverznih filmova Stenlija Kjubrika je i „Paklena pomorandža“ iz 1971. godine. Film je nastao po istoimenom romanu Entonija Burdžesa. Govori o distopijskoj budućnosti Velike Britanije, pa i svijeta.

Film prati grupu mladih huligana koji bezobzirno terorišu grad. Sve to im predstavlja neku patološku igru, pri tom kao da su operisani od savjesti, jer ljudi usred njihovih noćnih zabava ginu, a oni toga često nijesu ni svjesni. Najprije odlaze u avangardni klub „Korova“, gdje su stolovi i inventar u obliku golih žena. Tu piju neobično piće slično mlijeku, začinjeno drogama, koje im služi da se, kako kažu, „naoštre“. Nakon toga kreću u akciju — prebijaju starce i beskućnike, upadaju ljudima u kuće, gdje ih maltretiraju, tuku, siluju žene. Međutim, i same žrtve su ekscentrične, iako ugledni građani, što sve stvara specifični ambijent. Stanovi su im opremljeni skupocjenim umjetničkim djelima u obliku statua falusa i umjetničkim slikama sa pornografskim sadržajem. To ovu grupu huligana još više zabavlja i služi za njihov bezosjećajni humor.

Tako je karakteristična scena u kojoj glavni od njih, Aleks, upada ženi u stan u namjeri da je opljačkaju, dok ga prijatelji čekaju napolju. Žena je bila pametnija od prethodnika i nije ih pustila u kuću na foru da je „prijatelj povrijeđen“. Pri tom zove policiju da provjeri o čemu se radi. Ali huligani ne odustaju. Aleks upada u kuću kroz jedan otvoren prozor. Počinje kontroverzna i provokativna scena između Aleksa i žene — kad uzima skupocjenu statuu falusa, a žena iz straha da je ne polomi trči za njim po kući. Pošto ima patološki nasilničku prirodu, neko vrijeme se zabavlja sa njom, potom je ubija istom tom statuom.

Pri pokušaju bjekstva, ostatak bande ga iz osvete izdaje, privremeno ga osljepljujući. Biva uhapšen. Zabava je završena. Osuđen je za ubistvo i dobija višegodišnju robiju. Međutim, pojavljuje se način da izađe. Vlada primjenjuje novi eksperiment, gdje zatvorenici treba da se izliječe od kriminala specijalnom metodom. Aleks pristaje, ne razmišljajući o posljedicama. Raznim tehnikama biva brzo izliječen, tjeran da gleda scene nasilja i seksa koje mu postaju odvratne do te mjere da dobija nagon za povraćanje. Svemu ovome se suprotstavlja zatvorski paroh kao atak na ljudsku prirodu. Jer čovjek, ako nema istinsku slobodu, ne može biti dobar. Pri tom, kao veliki ljubitelj Betovenove muzike, javlja mu se kao nuspojava muka i na nju, posebno na nekad omiljenu „Devetu simfoniju“.

Kad izađe iz zatvora, biva odbačen bez obzira na „izliječenje“ od porodice. Roditelji dovode u nekadašnju njegovu sobu podstanara — mladića koji im postaje kao sin. Vladi i ministru postaje poput trofeja. Odlazi u kuću bogatog pisca, čiju je ženu nekad brutalno silovao, natjerajući ga da sve to bespomoćno gleda. U početku ga ovaj ne prepoznaje ili bar se tako čini. U razgovoru sa piscem saznaje za smrt žene, za koju ovaj tvrdi da je nastala kao posljedica silovanja, tačnije „modernog doba“.

Pošto ga prepoznaje, saznavši da mu smeta Betovenova muzika, čovjek mu se sveti na taj način što ga uspavljuje, zaključava, a onda mu do daske pušta „Devetu simfoniju“. Aleks u tom stanju skače sa prozora pokušavajući da se ubije. Ali nije. Biva izlomljen, budi se u bolnici. Sve su jači protesti javnosti na eksperiment vlade. Ministar, koji ga je odabrao za eksperiment, mu dolazi u bolnicu i ugađa na svaki način, ne bi li dobili sledeće izbore. Na kraju, pred bljeskom fotoaparata, u zagrljaju sa ministrom u bolničkom krevetu, biva na neobičan, optimistički i smiješan način „izliječen“, tj. opet postaje stari.

Film podsjeća u izvjesnim scenama na kasniji film Olivera Stouna o „Dorsima“. Pedesetih i šezdesetih godina bili su aktuelni eksperimenti američke vlade sa problematičnim i marginalizovanim ljudima. Najčešće se to radilo putem LSD-a i drugih psihodeličnih droga.

Na neki način se ovdje predviđa totalitarna psihoterapeutska stvarnost, koja oduzima ljudima mogućnost i pravo na „grijeh“. Može se dovesti i u ravan sa današnjom pričom o čipovanju ljudi, elektronskom novcu i slično, a sve u svrhu da bi se bezbjednost podigla na visokom nivou.