Muzeji, kakve danas poznajemo, imaju dugu i bogatu istoriju, ali malo ko zna da je prvi poznati muzej osnovan još u 6. vijeku prije nove ere u drevnom Vavilonu, na teritoriji današnjeg Iraka. Ono što ovaj muzej čini još zanimljivijim jeste činjenica da ga je osnovala princeza Enigaldi, ćerka poslednjeg kralja Vavilona, Nabonida.

Princeza Enigaldi – prva kustoskinja u istoriji

Princeza Enigaldi bila je ćerka kralja Nabonida, koji je vladao Vavilonom od 556. do 539. godine prije nove ere. Poznat po svom interesovanju za prošlost, Nabonid se često naziva i “prvim arheologom” jer je nalagao iskopavanja drevnih spomenika i istraživao prošlost Mesopotamije. Njegova ćerka, Enigaldi, dijelila je ovo interesovanje i odlučila da sakupi i sačuva artefakte iz prošlih civilizacija, stvarajući prvi poznati muzej u istoriji.

Šta je muzej sadržao?

Enigaldin muzej nije bio obična zbirka predmeta, već pažljivo organizovana kolekcija artefakata iz različitih perioda vavilonske i sumerske istorije.

Među eksponatima su se nalazili:
– Kamene ploče i natpisi sa drevnim zapisima
– Kipovi i reljefi iz prethodnih civilizacija
– Stari ceremonijalni predmeti i simboli moći
– Klinopisne table sa objašnjenjima, koje su služile kao prve muzejske oznake

Ove natpise je bilo moguće čitati i razumjeti, što pokazuje da je muzej bio osmišljen sa edukativnom svrhom – da prenese znanje o prošlim civilizacijama budućim generacijama.

Otkrivanje muzeja

Muzej princeze Enigaldi otkrio je britanski arheolog Leonard Vuli početkom 20. vijeka, dok je istraživao ostatke drevnog grada Ura, jednog od najvažnijih sumerskih centara. Pronašao je artefakte iz različitih epoha i zaključio da su sakupljeni s namjerom da budu sačuvani, a ne samo slučajno ostavljeni na istom mjestu.

Jedan od ključnih dokaza da je ovo bio muzej bili su natpisi koji su pružali objašnjenja o predmetima, što je koncept koji se koristi i u modernim muzejima.

Značaj prvog muzeja

Enigaldin muzej je bio revolucionaran jer je po prvi put u istoriji svjesno sakupljena, sačuvana i izložena kulturna baština. Ovaj muzej pokazuje da je još prije više od 2500 godina postojala svijest o vrijednosti istorijskih artefakata i potreba da se prošlost sačuva za buduće generacije.

Danas, kada muzeji širom svijeta čuvaju i predstavljaju kulturna blaga, važno je osvrnuti se na princezu Enigaldi i njen pionirski poduhvat koji je postavio temelje za očuvanje istorije.