Zoran Kostić Cane, rođen 1964. godine, pjevač i autor legendarne grupe “Partibrejkers” i super-grupe “Škrtice”, nedavno je obogatio svoju umjetničku karijeru objavljivanjem zbirke pjesama pod nazivom “Ukrštene reči”. Međutim, i bez ovog knjiškog izraza svojih britkih misli, Cane je već odavno postao dio misaonih čitanki svoje generacije i mnogih budućih.

Njegova prisutnost na javnoj sceni nikada nije bila obojena ex-YU patetikom niti je stagnirala reciklirajući samu sebe. Uprkos tome što je uvijek bio spreman da glasno izgovori istinu, Zoran Kostić Cane nikada nije dozvolio da ta istina postane banalnost. On je naš heroj – nikada rob, snob niti zloba.

– Postoje dvije stvari po kojima mogu da te pamte – ili po hrabrosti ili po kukavičluku. Znači, po onome kako se postaviš prema svemu, prema aktuelnom trenutku, prema vječnosti, prema čovjeku, prema samom sebi. Da li ćeš se kriti ili ćeš, tu gde si – živjeti – kaže Cane u intervjuu za “Vreme”.

Nekad smo manje znali, pa smo više htjeli

Cane se osvrće na prošlost, govoreći: “Nekad smo manje znali, pa smo više htjeli. Nismo se obazirali na moguće opasnosti koje donose naši postupci. Nismo bili svjesni posljedica koje će imati naše činjenje, koje je tad bilo na bazi – i nesvijesti i jedne nepromišljene mladosti i osjećaja za pravdu.”

Ovaj nepromišljeni mladalački instinkt kasnije se susreo sa “kompromisom opstanka”. “Svi ljudi sada hoće da pored gorućih stvari prođu neoprljeni. Znači, poslije svega, da ih nije briga ni za šta. Da gledaju svoja posla, da jure za nekim sitnim interesom i da imaju neku svoju malu korist. Puno linija malog otpora odredilo je naše živote. Stepen svega toga nam pokazuje ko smo i šta smo.”

Ko iskače – smeta. Ko misli – mora da se čisti

Posljedica ovog kompromisa je da onaj ko iskače smeta, a onaj ko misli mora da se čisti. “To sve ima napisano u knjizi”, kaže Cane. “Jer, jednostavno su ljudi toliko puni straha da pravo na svoje mišljenje odbijaju u startu. Oni hoće da svoju krivicu podijele sa drugima, da ne preuzimaju odgovornost, u jednoj neodređenosti hoće ljudi da žive…”

Zoran Kostić Cane ostaje svetionik hrabrosti i beskompromisnog stava, podsjećajući nas da je živjeti sa hrabrošću mnogo više od preživljavanja – to je istinsko življenje.