Čelobrdo je selo koje se nalazi iznad Svetog Stefana i manastira Praskvica. To je izvanredan vidikovac na Sveti Stefan i Miločer, ali pogled seže i do Budve. Staza kojom se stiže od manastira do Čelobrda krije nevjerovatnu priču o ljubavi, požrtvovanju i nesrećnoj sudbini.

Krajem 18. vijeka u manastir Praskvica došao je Jegor, Rus bez jedne ruke, i zamolio da u njemu ostane. Manastir sagrađen još početkom 11. vijeka imao je dobre odnose sa Rusijom, pa su mu sa zadovoljstvom ukazali gostoprimstvo. On se zamonašio i zavjetovao na ćutnju. Narednih 10 godina je tom jednom rukom pravio put od manastira do sela Čelobrdo. Kamen po kamen, slagao je stepenice dužine oko 2 kilometra. Nakon više godina od dolaska Jegora u manastir je stigao mladi kaluđer po imenu Jelisej. Kada se Jelisej poslije nekoliko godina razbolio tražio je da ga na samrtnoj postelji posjeti stari Jegor. Poslije smrti mladog Jeliseja Jegor je uz velike napore završio započeti put, a zatim se povukao u osamu. Pred smrt je ispričao svoju životnu priču.

Jegor Stroganov je bio oficir carske Rusije. U dvoboju je ubio drugog oficira branivši čast svoje ćerke Jelisavete. Tada je i sam bio ranjen. Zbog posljedica od ranjavanja – ostao je bez ruke. U međuvremenu je njegova ćerka nestala. Tražio je godinama po manastirima Rusije. Kada je izgubio svaku nadu da će je naći, došao je u manastir Praskvica gdje je gradnjom puta okajavao grijehe i zaokupljao misli. Kad je kaluđer Jelisej pozvao Jegora prije svoje smrtne ure, otkrio je da je on, u stvari ona, odnosno njegova ćerka Jelisaveta.

Ova tragična i izuzetno dirljiva životna priča bila je inspiracija dramskoj spisateljici i rediteljki Vidi Ognjenović za pozorišnu predstavu “Jegorov put”, koja je na poznatom pozorišnom festivalu Sterijino pozorje 2001. godine dobila čak 8 nagrada, što je presedan.

Do manastira Praskvica se može doći i preko Budve, i preko Paštrovića, i kroz tunel Sozina, kako vam je lakše i milije. Nalazi se iznad Jadranske magistrale, u njenoj neposrednoj blizini. Između manastira i magistrale postoji parking.

Početak Jegorovog puta je pored manastira. Stepenice vode direktno do kapije od koje počinje put.

Jegorov put se pređe za pola sata, koji minut duže ili kraće. Sve vrijeme se uspinješ ali imaš utisak kao da gaziš po stepenicama.

Ova staza je prilično popularna, kako zbog toga ko, kad i kako je gradio, to i zbog izvanrednog pogleda koji se pruža naokolo. Čim se malo odmakne stazom, manastir Praskvica se vidi iz ptičje perspektive. Preko puta se pruža Sveti Stefan, nekad neprikosnoveni prvak i ambasador crnogorskog turizma, dok se desno pruža pogled na Budvansku rivijeru.

Iz ptičje perspektive se vide i možda dvije najljepše plaže na crnogorskom primorju, Kraljeva i Kraljičina plažu. Ne bi ih izabrali da nisu bile najljepše.

Na kraju puta stoji kamena ploča iz 1971. godine kojom seljani zahvaljuju kaluđeru Jegoru Stroganovu na njegovom pregalačkom radu i rezultatu toga rada.

Na platou iznad puta je smješten i spomenik iz 2. svjetskog rata. Pored njega je česma.

Ovo je jedan izvanredan vidikovac. Uz malo napora može se uživati u pogledu kakav se rijetko viđa.