Uoči sjutrašnjeg premijerskog sata redakcija portala 24 kroz 7 odabrala je deset najzanimljivijih pitanja koja su poslanici i poslanice u Skupštini Crne Gore postavili tokom posljednjih deset godina.

Pitanje koje vrijeme nije učinilo manje bitnim, a bilo je najupečatljivije 2013. godine, postavio je poslanik Darko Pajović tadašnjem premijeru Milu Đukanoviću.

Lider Pozitivne tražio je od premijera da javnosti kaže koliko je članova DPS-a zaposlio u projektima Zavoda za zapošljavanje. Povod je bila tada aktuelna afera “Snimak“ do koje je došlo nakon objavljivanja tonskog zapisa na kojem se čuje kako tadašnji funkcioner DPS-a Zoran Jelić obrazlaže učinak partijskog projekta poznatog pod nazivom Siguran glas.

– Jedan zaposleni, četiri glasa za DPS – priznao je Jelić na partijskom skupu ono što je partija godinama pokušavala da sakrije.

Đukanović, po navici, nije priznao ništa.

Odgovorio je Pajoviću floskulama, tvrdeći da “politička, vjerska i nacionalna pripadnost nijesu i neće biti kriterijum za zapošljavanje u državnim institucijama i organima“.

Pajović je kasnije upravo tog premijera i njegovu Vladu spasio sigurnog pada i – postao ambasador.

U 2014. najopasnije pitanje postavio je poslanik SDP-a Borislav Banović premijeru Milu Đukanoviću.

– Kakve rezultate ostvaruju državni organi u borbi protiv nelegalne prodaje duvanskih proizvoda – pitao je Banović.

Đukanović je kazao da je “Vlada odlučna da, uz poštovanje principa transparentnosti i neselektivnosti, nastavi sa sprovođenjem mjera u pravcu suzbijanja sive ekonomije u svim oblastima“.

Koliko je država bila “odlučna“ u borbi protiv duvanske mafije sad znaju čak i oni koji su tvrdili da šverca uopšte nema i da ga nikad nije bilo.

Samo u februaru ove godine, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, crnogorska policija je uhapsila 11 osoba zbog sumnje da su stvorili kriminalnu grupu povezanu sa švercom cigareta. Među njima je pet policajaca i šest biznismena.

U Crnoj Gori taj šverc traje duže od tri decenije, a korist od tog navodno državnog posla imali su kriminalni klanovi i sa njima povezani “biznismeni” i političari.

Istraga u Italiji je davno prekinuta, u Crnoj Gori je počela godinu nakon pada DPS-ovog režima. Na sudski epilog ćemo, izgleda, popričekati.

Poslanik Velizar Kaluđerović (SNP) je 2015. premijera Mila Đukanovića pitao “koliko je sredstava isplaćeno starijem bratu Đukanovića, Acu, u sporu protiv države Crne Gore po pravosnažnim presudama Osnovnog i Višeg suda u Podgorici na ime naknade štete – izmakle dobiti nastale neispunjavanjem ugovornih obaveza države povodom kupoprodaje zemljišta na lokaciji objekta MUP-a Limenka u Podgorici”.

Kaluđerovića je zanimalo i koliko će iznositi ukupna obaveza države prema Acu Đukanoviću, kao i to ko ga je personalno i sa čijim ovlašćenjem obavijestio da ugovorom preuzeta obaveza neće biti ispunjena.

Premijer Đukanović je odgovorio da “kao predstavnik izvršne vlasti nema pretenziju da zalazi u nadležnost sudske vlasti, uvažavajući njenu nezavisnost i samostalnost”.

Zahvaljujući Skaj prepiskama građani već mjesecima čitaju kako je crnogorsko pravosuđe bilo “nezavisno” i “samostalno” i koliko su tužioci i sudije mogli nesmetano da rade svoj posao.

Mnogo prije prepiske, mogli su da se uvjere i u to koliko je Aco Đukanović profitirao od Limenke, jer su mu upravo građani i građanke isplatili 10,5 miliona eura odštete.

Poslanik SDP-a Ranko Krivokapić imao je najzanimljivije pitanje u 2016, kada je tadašnjeg premijera Mila Đukanovića pitao “na osnovu kojih činjenica je temeljio ocjenu da Crna Gora može da ‘stane rame uz rame sa Monte Karlom i Sen Tropeom’, da bi time pomogao građanima da uvide da žive tako dobro“.

– Potpuno je jasno da paralelu između Crne Gore i Monte Karla i Sen Tropea nijesam uspostavio da bih političkom manipulacijom pokušao da uporedim standard građana ovih zemalja ili turističkih regija – odgovorio je Đukanović.

Godine 2017. zablistao je poslanik DPS-a Branimir Gvozdenović koji je od tadašnjeg premijera Duška Markovića želio da sazna kako ocjenjuje stanje bezbjednosti u državi.

– Bezbjednosna situacija je na zadovoljavajućem nivou – ponosan je bio premijer.

Ta je godina, inače, ostala upamćena kao jedna od rekordnih po broju mafijaških obračuna.

Poslanik Neđeljko Rudović je 2020. pitao premijera Duška Markovića “da li je Vlada preduzela mjere za poništenje odluke Komisije za stambena pitanja u slučajevima u kojima korisnici nijesu ispunjavali kriterijume i da li će članovi Komisije snositi sankcije za donošenje takvih nezakonitih odluka“.

– U Vladi to rješavanje stambenih potreba ne vidimo kao privilegiju, već potrebu da Vlada brine o svojim zaposlenim i najboljim kadrovima – tako je Marković odgovorio.

Nakon razotkrivanja afere “Stanovi“ ispostaviće se da je Marković djelimično bio u pravu.

Vlada je zaista, i šakom i kapom, zbrinjavala svoje “najbolje“ (čitaj: najlojalnije) kadrove, uprkos tome što su svi već ranije dobili stanove od države, neki po jedan a neki i po tri-četiri.

U toj aferi, zloupotrebom službenog položaja stanovima je čašćeno više od stotinu funkcionera i zaposlenika u državnoj upravi, a država ostala bez najmanje desetak miliona eura…

Poslanik DPS-a Danijel Živković uputio je 2021. godine tadašnjem premijeru Zdravku Krivokapiću pitanje “šta ga podstiče da uzurpira mjesto predsjednika Vlade koje mu više ne pripada”.

Od Krivokapića je dobio ubjeđivanje kako “činjenica da je u politiku ušao nakon višedecenijskog naučnog rada, profesionalno ostvaren i u zrelim godinama, najbolje pokazuje da nikada nije bio željan funkcija”.

Zašto onda nipošto ne odustaje od premijerske fotelje, nije objasnio.

O žalu za izgubljenom funkcijom ipak svjedoči činjenica da Krivokapić nije želio da obavi čak ni uobičajenu primopredaju dužnosti sa nasljednikom Dritanom Abazovićem. Umjesto toga, on je novom premijeru u kabinetu ostavio poruku: “Proći će”.

U 2022. najbolje pitanje – “I, što ćemo sad?“ postavio je poslanik Milan Knežević (DNP) tadašnjem premijeru Crne Gore dr Dritanu Abazoviću.

– Crna Gora mora biti zdrava – odgovorio je u istom stilu premijer Abazović.

Poslanica Jevrosima Pejović je 2023. pokušala ono što još nikome nije pošlo za rukom, da od premijera Milojka Spajića dobije konkretan odgovor o programu Evropa sad 2, o kojem se odavno priča ali ga niko nije vidio.

– Da li je Vlada sprovela analizu programa Evropa sad 2, budući da je najavljena prva faza i ako jeste, kada će ona biti javno dostupna? To je nešto što interesuje sve građane i građanke Crne Gore – rekla je Pejović.

Spajić nije direktno odgovorio, održao je besjedu o uspjehu programa Evropa sad 1 i obećao da će se “odgovorno ponijeti prema javnim finansijama i da nijedna od mjera programa Evropa sad 2 neće ići na štetu poslodavaca ili državnog budžeta“.

Na čiju će štetu onda ići, tek ćemo da gledamo.

Pitanje godine za 2024. već je postavljeno.

– Kakva je uloga ujaka u kadrovskoj politici i odlučivanju u Vladi Crne Gore – pitao je poslanik Ure Dritan Abazović.

Odgovor premijera Milojka Spajića očekuje se sjutra poslije 11 časova.

24kroz7