Ministar vanjskih poslova Crne Gore Filip Ivanović prošao je kroz radikalnu promjenu u svom stavu prema NATO-u.

Naime, 2014. godine bio je jedan od najoštrijih kritičara NATO-a i javno je isticao njegove navodne nedostatke.

U kolumni kolumni koju je tada napisao za Vijesti pod nazivom  “NATO nije naš interes”, između ostalog, aktuelni ministar vanjskih poslova, istakao je da NATO nije garant bezbjednosti, niti ekonomske održivosti Crne Gore.

– Članstvo u savezu koštalo bi mnogo više od neutralnosti. Nadalje, u savremenom svijetu prijetnja od frontalnog sukoba država je svedena na minimum, dok je prava prijetnja globalnom miru terorizam. Priključenje NATO-u ne smanjuje, već naprotiv povećava, opasnost od terorizma – tvrdio je tada Ivanović.

Napisao je i da nema nikakve garancije da će Crna Gora, u okviru NATO-a, biti bezbjednija ili ekonomski jača. Osvrnuo se i na neke dotadašnje vojne operacije ovog saveza: ,,Ideja da NATO donosi mir može biti prihvatljiva samo onima koji su spremni da opravdaju i nesrećnu floskulu ‘rat za mir’. Takav mir svijet posmatra svakodnevno u Iraku, Libiji, Siriji, što samo pokazuje da se Savez vodi geopolitičkim i ekonomskim interesima svojih najjačih članica, a ne nekom pacifističkom politikom i međunarodnim pravom”, primijetio je tada on.

Moglo bi se polemisati o ovom njegovom viđenju, naročito imajući u vidu sadašnji poredak stvari. I zaista je bilo lijepo pročitati dašak slobodne misli.

Međutim, nakon što je preuzeo ministarsku funkciju, Ivanovićev stav se naglo drastično promijenio. Ili možda, kako bi on to bolje napisao, pridružio se kakofoniji unisonih, nekritičkih tonova. Sada Ivanović otvoreno zagovara članstvo Crne Gore u NATO-u i na sva usta govori o sigurnosnim i strateškim prednostima koje taj savez pruža.

Za Ivanovića, članstvo u NATO više nije opterećenje za Crnu Goru, naprotiv. U aprilu ove godine, povodom 75. godišnjice Alijanse, on je izjavio da se radi o jednom od najznačajnijih stubova crnogorske bezbjednosti i odbrambene politike. ,,Danas je NATO relevantniji nego ikad”, smatra, ipak, ministar.

Ivanović nije odgovorio na pitanja portala 24kroz7 šta je konkretno uticalo na to da promijeni mišljenje, kao ni na pitanje kako danas gleda na kolumnu koju je napisao prije deceniju i u kojoj je izrazio zahvalnost na mogućnosti da se “nakon godina unisonosti, javno čuje i druga strana”, po ovom pitanju.

Zanimljiva je ova transformacija jednog doktora filosofskih nauka.

Dobronamjerni bi rekli da se radi o političkom sazrijevanju, procesu koji je uslijedio po preuzimanju važne državne funkcije, sa koje se ipak mora paziti na javno izgovorenu riječ.

Zlonamjerni, pak, mogli bi se zapitati šta bi mu poznati, preminuli ili živi, svjetski filosofi rekli na ovu filosofsku katarzu i mogli bi tvrditi da se ipak radi o tome kako politička funkcija lako, preko noći, može uticati na promjenu i najtvrdokornijih stavova. Sve po potrebi.