Ministarstvo vanjskih poslova, od kada njime rukovodi Filip Ivanović, potpuno je nevidljivo u javnosti. U medijima se mogu vidjeti i čuti obavijesti o zvaničnim protokolarnim susretima, ali javna obraćanja ministra Ivanovića izuzetno su rijetka.

Saopštenja iz njegovog kabineta vrlo su štura, a ionako rijetki intervjui koje je ministar dao bili su više protokolarni nego sadržajni.

Takav odnos ministra i Ministarstva prema javnosti veoma je zabrinjavajući, ako se ima u vidu zaoštravanje geopolitičke situacije i svakodnevno intenziviranje događaja na međunarodnoj političkoj sceni.

Povoda da se šef crnogorske diplomatije javno oglasi nije falilo ni na domaćoj sceni, a prvi primjer bila je vrlo kompleksna i neprijatna situacija vezana za najavljeno otvaranje rudnika Brskovo u Mojkovcu.

Ambasador SR Njemačke Peter Felten morao je, u jednom intervjuu, lično da reaguje zato što ga je ministar energetike i rudarstva Saša Mujović optužio da koristi svoju poziciju kako bi vršio pritisak na donosioce odluka.

Polemika crnogorskog ministra i ambasadora države iz Velike petorke trebalo je da bude dovoljan razlog da se javno oglasi i šef MVP-a, kako diplomatski odnosi između dvije zemlje ne bi bili narušeni. Ministar Ivanović je, nažalost, odabrao – ćutanje.

Ni zaoštravanje situacije sa brodom Jadran i žustra rasprava crnogorske strane sa ministrom vanjskih poslova Republike Hrvatske nijesu šefu naše diplomatije bili dovoljan razlog za javno reagovanje.

Na kraju ali ne i najmanje važno, bilo je i začuđujuće ćutanje ministra Ivanovića nakon odluke da Binali Čamgoz ne bude izručen Turskoj. I to uprkos saznanju da takva odluka može ugroziti ili čak narušiti odavno uspostavljene dobre odnose između dvije prijateljske zemlje koje su uz to i članice NATO.

Zbog afere Čamgoz, u pitanje je dovedena i planirana posjeta predsjednika Jakova Milatovića Istanbulu.

Da mediji nijesu pokrenuli i svakodnevno pratili pripreme za popunjavanje upražnjenih ambasadorskih mjesta, javnost ne bi ni znala da se ministar uopšte bavi svojim poslom. Za razliku od ministarke Maide Gorčević i Ministarstva evropskih integracija, koji o svom radu javnost redovno obavještavaju.

Nevidljivost i nonšalantnost ministra Ivanovića, naravno, ne doprinose vidljivosti i povećanju aktivnosti diplomatsko-konzularne mreže.

Prema saznanjima našeg portala, o reformi DKP mreže se i ne razgovara kako treba, već se ambasade popunjavaju na bazi ličnih relacija aktuelnog državnog sekretara kojem je ministar u potpunosti prepustio kadriranje.

Uspješna diplomatija je skupa, loša još skuplja, a najskuplja je neadekvatna, neorganizovana i nekvalitetna diplomatija.

Crna Gora je, zahvaljujući ministru vanjskih poslova Filipu Ivanoviću koji svoju poziciju unutar sistema ne shvata baš najbolje, na dobrom putu da svoju diplomatiju potpuno uruši.

24kroz7