Prije osam godina, Ministarstvo turizma objavilo je konkurs “Sva čuda Crne Gore”. Tražile su se zanimljive, manje poznate prirodne atrakcije naše zemlje. Među najbolje ocijenjenim prijedlozima našla se Udovinjica (Žuta Platija) koju je kandidovalo Sportsko-rekreativno društvo “Northern Way”. Oni su otkrili javnosti ovaj dragulj koji je bio skoro zaboravljen. Uz veliki trud i zalaganje prokrčili su stazu i postavili markacije.

Udovinjica se nalazi na obronku Bjelasice i teritorijalno pripada opštini Berane. Smještena je sjeverozapadno od sela Lubnice. Radi se o stijeni, spolja skoro pa običnoj, a koja krije zanimljivu priču (i geografsku i istorijsko-mitsku).

Riječ je o usjeku (žlijebu) širine 3 do 4 metra, dok su bočne okomite stijene visoke do 50 metara. Oba ulaza u usjek su veoma teško uočljiva jer su dobro sakrivena u bukovoj šumi. Na izlazu iz procjepa na tabli stoji mala lekcija iz istorije. Naime, smatra se da su se Lubničani, pretežno Obradovići, u ovom žlijebu, tokom turskog zemana sukobili sa Klimentima, arbanaškim plemenom. Obradovići su ovdje došli da bi odvukli pažnju od žena i djece koji su bili sakriveni na drugom mjestu. Nisu imali sreće. Neprijatelj je bio brojniji, a položaj im nije dozvoljavao bijeg. Svi Obradovići su nastradali. Njihove žene su ostale udovice te je ova stijena po njima i dobila ime – Udovinjica. Koliko je ova priča istorijska činjenica, a koliko mit, ne znam.

Ja sam prije tri godine prošla kroz Udovinjicu. Sa puta Lubnice – tunel Klisura – Jezerine kreće se uzbrdo ka davno napuštenom katunu Vodotres. Na katunu i dalje postoje ostaci nekadašnjih koliba. Pored katuna se nalazi izvor. Udovinjica se uzdiže tačno iznad katuna, ali većim dijelom staza je bila prilično zarasla i markacije se nisu uočavale.

Ipak smo uspjeli da stignemo do usjeka i prođemo kroz njega. Zbog male razdaljine između stijena veoma je teško fotoaparatom dočarati izgled toga fenomena.

Nismo se vratili istim putem već smo napravili kružnu turu ka Lubnicama. I sa ove strane smo išli samo po osjećaju jer je staza u potpunosti bila obrasla, pretežno paprati koja je meni bio do iznad struka.

Ipak, kad se čitava avantura završila i kad su se slegli utisci, izbilo je oduševljenje ovim fenomenom i žal što nije bolje promovisan i što se o stazi do njega ne vodi više računa. Nažalost, prije dvije godine kad sam prolazila kroz Lubnice saznala sam da je pala stijena (što se dok smo tuda prolazili činilo veoma izvjesnim) i da je žlijeb Udovinjice neprohodan. Da li je to tačno i da li ima šansi da se to nekako prevaziđe, ne znam.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7