Za 24kroz7 govorio je Ivan Ivanović, muzičar, producent i umjetnik iz Crne Gore, o položaju rok muzike, i muzike uopšte, u Crnoj Gori, institucionalnoj podršci i planovima za budućnost.

U intervjuu ćemo se osvrnuti na faktore koji su oblikovali položaj rock muzike, uticaj medija i publike, kao i na značaj muzičkih festivala i institucija u afirmaciji alternativne muzičke scene.

Crna Gora i rok muzika nekad i sad. Kakav je položaj muzičara u našoj državi, ali i u regionu?

U Crnoj Gori je oduvijek postojala jaka i kvalitetna rock scena, međutim iz nekog razloga nikad nije zauzela mjesto koje joj pripada, kako u samoj Crnoj Gori tako i u regionu. Uvijek je i pored sadržaja i kvaliteta raznih bendova i izvođača falilo nešto da se ispliva i prepozna u široj javnosti. Sada je situacija nešto bolja, naravno zbog interneta i dostupnosti, pa se muzičari sami predstaljaju i domaćoj i regionalnoj publici. Ono što otežava situaciju trenutno je što je sad problem druge vrste, a to je da sad sadržaja ima mnogo i teško je u moru informacija i podataka zauzeti svoje mjesto. Uglavnom, muzičari su se uvijek, pa tako i danas borili za svoje mjesto pod suncem i trudili se da na najbolji mogući način predstave svoj rad. Svako vrijeme nosi svoje prednosti i mane, pa tako i ovo naše. Važno je, iako zvuči krajnje izlizano, ne odustajati i što više stvarati, dok god imamo takav pristup rezultati moraju doći!

Ko je glavni “krivac” za položaj rok muzike? Mediji, publika ili više faktora?

Pa ne znam tačan odgovor na to pitanje, ali sigurno da je to više faktora. Sve što ste naveli utiče na na taj položaj. Nešto više, nešto manje, ali svakako sve utiče. Mediji u Crnoj Gori imaju manjak interesovanja za takvu vrstu sadržaja, svjedoci smo da je kod nas mainstrram politika i informativa. Mediji su prepuni toga, eventualno na nekim mjestima možemo da naiđemo na incident koji prati sadržaje iz kulture, pa samim tim i alternativne umjetnosti. Publika je tu, ima je ali svakako da i publici kod nas fali kulture slušanja, istraživanja. Ljudi kao da su izgubili volju i želju da saznaju, čuju nešto novo. Pa za rezultat toga uvijek imamo manje više iste ljude na koncertima, festivalima i događajima ovog tipa. Nada je u mlađim generacijama koje moraju prepoznati značaj alternativne kulture, odrastanja uz takav vid sadržaja, jer će ih to svakako formirati u slobodoumne nepotkupljive ljude!

Koliko muzički festivali u Crnoj Gori pomažu u afirmaciji rok i alternativne muzičke scene u Crnoj Gori?

Svakako ne dovoljno, evo svjedoci smo da kreće festivalska sezona, najveći festivali u zemlji nemaju ni jednog domaćeg predstavnika, ako i imaju onda je to na nivou nekog otvaranja festivalskog dana u nekim nezahvalnim terminima. To je veliki problem za domaće bendove i izvođače, ali i veliko nepoštovanje domaćih autora od strane organizacije festivala. To je tako godinama i mi sa tim živimo i borimo se. U nekim periodima je bilo za nijansu bolje, ali evo ova godina je svjedok da ništa nismo naučili svi zajedno, naprotiv. Festivali su isključivo privatni, ljudi koji to organizuju moraju kalkulisati sa jako velikim troškovima, tako da je to sve razumljivo, ali opet se mora tražiti neki mehanizam da se te stvari mijenjaju.

Da li je bavljenje rok muzikom, ali i muzikom uopšte, u Crnoj Gori isplativ posao i zašto ne?

Iskreno ne volim priču o novcu u muzici, ali svakako da se i toga moramo dotaći. U principu od muzike može da živi samo neki bend koji svira cover-e, svadbe i ostale vrste takvih zabava. Autorska muzika je nešto sasvim drugo, tu novca ili nema ili ga ima jako malo. Ono što je poenta je da urednici medija i emiteri moraju forsirati domaćeg autora, pa će na taj način novac od stvaralaštva ostajati u Crnoj Gori i odlaziti autorima. U zadnjih par godina situacija jeste bolja, ali svkako svi zajedno moramo još mnogo da radimo da bi to došlo na nivo o kojem pričamo, a to je da svima obezbijedi da mogu da žive od svog rada.

Osnivanjem produkcijske kuće STIVI music pomogli ste mnogima da snime svoje autorske projekte i albume. Kakav je to uticaj ostavilo na muzičko nebo Crne Gore?

Tako je, i to nas jako raduje. Ta priča sa Stivijem je krenula da bi Stefan i ja mogli da snimamo svoju muziku, pa se u nekom naletu prelilo na mnogo drugih bendova i autora. Što se tiče uticaja na crnogorsku muzičku scenu, mislim da će se taj uticaj u pravom smislu vidjeti tek za nekih 20 – 30 godina. Mnogo novih bendova i imena se pojavilo, mnogo novih autora, mnogo nove muzike, kao i drugih studija koji su aktivnije počeli da proizvode muziku. Tako da to je jedan zamajac koji je pokrenuo mnogo stvari u Crnoj Gori i nadam se da se neće zaustaviti, kao i da će se pojaviti još mnogo inicijativa i ideja kao što je Stivi. Toga nam treba što više.

Parampaščad i Bubnjivi&psi – kakvi su planovi za naredni period?

Bubnjivi & Psi su prije mjesec ipo dana lansirali svoj prvi studijski album Stanje svijesti i to je obzirom na naše uslove prošlo jako lijepo. Nadamo se da ćemo moći koncertno da promovišemo taj materijal što više, kako u zemlji tako i u regionu. Parampaščad punom parom rade na novim pjesmama tako da ova godina bi trebalo da uđe obilježena i sa neka dva singla Parampaščadi. Vjerovatno tamo na jesen.

Šta bi država i Ministarstvo kulture mogli da urade za rok muziku?

Mnogo toga bi mogli da urade, ali ono što je najvažnije, moraju imati sistemski plan za mlade umjetnike. Saradnju sa zemljama regiona i preuzimanje ideja i inicijativa koje su kod njih dobro prošle. Međunarodna saradnja itd. Ono što bi bilo jako dobro je i otvaranje nekog Omladinskog Kulturnog Centra koji bi se bavio isključivo alternativnom kulturom, muzikom, slikarstvom, vajarstvom, alternativnim teatrom itd. Neki prostor i neka sredstva koja bi omogućila umjetnicima da rade i stvaraju i tako grade scenu. Kvaliteta i ljudi imamo, fali nam strategija!

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7