Odlazeći u trgovinske centre, centar grada sa svojom djevojčicom koja je dijete sa teškoćama u razvoju. Pored brojnih poteškoća, planiranja, razmišljanja kako tako neku prostu radnju kao na primjer što je trgovina ili samo kafa u nekom kafiću (jer zamislite i mi kao roditelji bismo htjeli da popijemo kafu sa nekim našim prijateljem i da odvedemo dijete sa sobom jer ih najčešće ne mozemo ostaviti, ali to je druga priča), imamo još jedan dodatni, kao i svi građani glavnog grada i ostalih u Crnoj Gori – PARKING.

Da, da znam i znamo da je zakonodavac previdio i tu mogućnost parkiranja na posebno obelježenim mjestima i to je besplatno (mada ga mi uvijek platimo, dovoljno je ako je slobodno, a nadamo se da te pare na kraju završe i gdje trebaju).

Ono sto je česta pojava da su ta mjesta obično zauzeta, čak i ona koja su rezervisana za ljude koji tu žive, a obično se radi o jako skupocjenim automobilima iz kojih izlaze u svojim skupim patikama neki obijesni momci i cure (namjerno izbjegavam riječ ljudi). Skoro svakodnevno se o tome izvještava na portalima, ali reakcija parking službe je slaba i komunalne su preopterećene i ne stižu na vrijeme da reaguju.

Vođene su i kampanje sa trenutnim ili malim uspjehom – jednostavno nije im stalo.

Boraveći veoma kratko u Rumuniji, tačnije Temišvaru, primjetno je da ima mnogo više parking prostora, iako je sami centar zatvoren za parking, kao i da je svako mjesto uredno, ali ne tako jasno kao kod nas obilježeno.

To su mali znaci, ali dovoljni da je svako auto koje je bilo parkirano propisno obilježeno sa znakom pristupačnosti, ne švercovanim, već izdatim od strane nadležnog organa. I u blizini nađosmo regularan parking, krenuh ka tabli kad komunalni policajac ili redar, kako se već tamo zovu, u pratnji saobraćajnog policajca prilazi i taman kad sam pomislio da sam napravio neki prekršaj i da me očekuje kazna, uslijedile su riječi na lošem engleskom jeziku “it’s free for you” i razgovor je potekao, kako sa mojim, tako sa njihovim lošim engleskim, ali smo se odlično razumjeli.

Pomislih u sebi – bože što i mi nijesmo malo Rumuni, da, da baš Rumuni, ne Švajcarci, ne Njemci, Skandinavci, nego baš Rumuni.

Rješenja postoje, izmjena zakonske regulative, drakonske, kazne, sredstva uplaćivati dnevnim i resursnim centrima, bolnicama, Domu u bijeloj i onom što ga niko ne pominje – u Bijelom Polju. To su samo neka od rješenja, pa batice-sekice umjesto da budeš kažnjen ti ćeš biti humanitarac i možda ti se pojavi osjećaj ponosa što si baš tog dana stao na to mjesto sa razlogom jer drugog nemaš.

Pošto je Crna Gora uvijek bila zemlja čojstva, ili bar tako ja hoću da vjerujem, crnogorski rječnik ima i jednu drugu riječ – NESOJ pa prije svih molbi, apela, kampanja, kazni, potreban je samo jedan list ispod brisača sa jednom riječju – NESOJ.

Do tad nek vam naše mjesto služi u zdravlju, mi ćemo se snalaziti kao i do sad, a vama i nikom vašem nikada ne zatrebalo. Jer samo onda biste bili u stanju da shvatite ne tekst i njegove rečenice i riječi, nego svako slovo i ono najvažnije – što vas razlikuje od Rumuna ili Čeha.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7