Dnevni centar u Podgorici je odavno postao ustanova koja ne može da zadovolji sve potrebne servise i usluge iz oblasti socijalnih prava ranjive kategorije društva. U postojećem dnevnom centru ima mjesta samo za 20 osoba, i to samo onih koje imaju do 27 godina.

Šta se događa sa starijima – znaju samo njihove porodice. Postoji lista čekanja od 50 djece, a bila bi i duža da mnogi roditelji, svjesni da njihovo dijete ne može dobiti mjesto, nijesu ni podnosili zahtjev.

Takođe, ne postoje jasni kriterijumi po kojima se dobija mjesto u ovoj ustanovi. Zbog toga je i organizovan protest roditelja djece sa teškoćama u razvoju. Dnevni centar bi trebalo da bude jedna od glavnih karika socijalnog sistema podrške kako djeci i odraslima sa ovim problemima, tako i njihovim porodicama.

U Crnoj Gori još nije izrađen nijedan registar ove prirode, pa ni onaj za koji postoji zakonska obaveza – registar osoba sa autizmom. Ministarstvo zdravlja ponudilo je Strategiju ranog razvoja djeteta koja važi za djecu do šest godina. Šta poslije?

U Crnoj Gori se usluga stomatologa za djecu sa smetnjama pruža samo u Podgorici i postoji lista čekanja. Protokoli u domovima zdravlja i bolnicama ne postoje, što stvara niz problema. Inkluzija u obrazovanju ne daje rezultate kojima smo se svi nadali, čak i sami resursni centri donose pravilnike koji se kose sa osnovnim ljudskim pravima, kao što je pravo na osnovno obrazovanje. Ministarstvo rada i socijalnog staranja je svoju politiku baziralo samo na materijalnim davanjima, a potpuno je zanemarilo važniju komponentu socijalnih servisa.

Nama u ovom trenutku ostaje nada da će javni funkcioneri održati ne samo obećanje, nego javnu datu riječ, kao i da će donijeti odluku o izgradnji novog dnevnog centra koji bi bio ustanova koja bi priličila glavnom gradu jedne države.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7