Mnogima od nas nije strano osjećanje nelagode prilikom slušanja snimaka sopstvenog glasa. Bilo da je riječ o brzinskoj poruci, intervjuu ili snimku sa društvenih mreža, mnogi se suočavaju sa iznenađenjem kad čuju svoj glas.

Prema audiologu Ašišu Šahuu iz “The Hearing Care Partnership”, postoji valjan razlog zašto toliko često doživljavamo ovu nelagodu.

– Kada govorimo, zvuk našeg glasa putuje do naših ušiju na dva načina,  spoljnom vazdušnom provodljivošću i unutrašnjom provodljivošću kroz kosti – objašnjava audiolog Ašiša Šahu.

– Kosti prenose niže frekvencije koje vazduh ne prenosi, stvarajući dublji ton koji čujemo kad govorimo. Međutim, kada drugi čuju naš glas, oni ga percipiraju samo kroz vazdušnu provodljivost, zbog čega ga doživljavaju na višim frekvencijama. Kad slušamo svoj glas putem snimka, ne dobijamo dodatni ton od kostiju, pa čujemo svoj glas na način koji nam nije uobičajen – kaže Šahu.

Uprkos mnogim viralnim video snimcima na društvenim mrežama koji prikazuju reakcije ljudi na zvuk vlastitog glasa, nedavna istraživanja sugerišu da ljudima ne smeta njihov vlastiti glas kad se identitet ukloni.

– Zanimljivo je da su istraživanja pokazala kako ljudi ocjenjuju svoj glas puno pozitivnije kad ne znaju da je njihov. Kad su učesnici zamoljeni da ocijene atraktivnost različitih glasovnih snimaka, uključujući i svoje, ocijenili su svoj glas znatno bolje kad nisu bili svjesni da je riječ o njihovom glasu. Uopšteno, ljudi ne analiziraju glasove drugih na isti način kao što to čine sa svojim. Stoga, možemo biti uvjereni da drugi ne pridaju istu pažnju našem glasu kao što mi to činimo – ističe Šahu.

Nadalje, ovaj fenomen ukazuje na to da naša procjena o sopstvenom glasu često proizlazi iz razlike između onoga što očekujemo i onoga što zapravo čujemo. Uprkos tome, shvaćanje da drugi percipiraju naš glas na drugačiji način može nam pomoći da prihvatimo tu razliku s manje nelagode i kritičnosti.