Novi kandidat za vakcinu protiv HIV-a suočava se s izazovima u ranim kliničkim ispitivanjima, pokazujući uspjehe u jednom aspektu, ali nailazeći na neke prepreke u drugom.

Eksperimentalna vakcina protiv HIV-a treba uspješno da pokreće moćna antitijela kod ljudi. Da bi vakcina funkcionisala, mora aktivirati antitijela kod imunizovanih-antitijela koja su pripremljena da neutrališu učinak uljeza. A, da bi vakcina bila sigurna, velika većina ne smije osjetiti neželjene efekte ili reakcije.

Ipak, vakcina protiv side još uvijek se razvija, pošto su njeni kreatori preformulisali vakcinu kako bi poboljšali njenu sigurnost u budućim studijama. Njihovi najnoviji rezultati pokazuju kako vakcina uspješno generiše široko neutralizirajuća antitijela kod malog broja ljudi.

Široko neutralizijajuća antitijela (bnAbs) usmjerena na HIV otkrivena su početkom 1990., na vrhuncu epidemije HIV/AIDS-a, kod nekih ljudi sa HIV-om.

Njihov potencijal odmah je bio očigledan: bnAbs mogu prepoznati i neutralisati više sojeva HIV-a, genetski varirajućeg virusa koji mijenja oblik i koji mijenja svoj spoljni omotač da bi izbjegao imunološku detekciju.

Ali uprkos tome što istraživanja traju skoro četiri decenije, vakcina koja može generisati bnAbs kod ljudi – ostaje “neuhvatljiva”.

Prirodne infekcije daju nam sliku o tome koliko je teško natjerati imuni sistem da napravi ova moćna antitijela: bnAbs se materijalizuju samo kod oko 10 do 25 posto ljudi koji žive s HIV-om, i mogu potrajati godine da se razviju.

Dakle, vijest da je vakcina testirana u malom kliničkom ispitivanju stvorila bnAbs kod nekoliko ljudi nakon dvije doze – obećava.

– Bilo je veoma uzbudljivo vidjeti da, s ovim tipom vakcine, možemo natjerati neutrališuća antitijela da se pojave u roku od nekoliko nedjelja – kaže Vilton Vilijams, imunolog s Instituta za ljudske vakcine Djuka (DHVI) koji je vodio studiju.

Kandidat za vakcinu cilja na HIV-1, najčešći od dva tipa HIV-a, a posebno na dio njegovog spoljnjeg omotača koji ostaje stabilan čak i kada virus mutira.

Prekinuta prva faza testiranja

Kliničko ispitivanje prve faze, koje je počelo 2019. godine, uključilo je 24 zdrava ispitanika, od kojih su četiri dobila placebo. Ali ispitivanje je zaustavljeno nakon što je jedna osoba imala tešku alergijsku reakciju (poslije treće doze) na jednu komponentu vakcine, polietilen glikol (PEG), koji je korišćen za stabilizaciju formulacije.

Prije nego što je eksperimentisanje prekinuto, pet osoba dobilo je tri od četiri planirane doze, a još 15 osoba dobilo je samo dvije.

Vakcina je od tada preformulisana bez PEG-a, tako da se ispitivanje može nastaviti s testiranjem verzije bez PEG-a. U međuvremenu, Vilijams i kolege analizirali su dostupne podatke i otkrili da je vakcina izazvala snažan imunološki odgovor nakon dvije doze.

Dugo traženi neutralizatori, bnAbs, takođe su generisani kod dvoje od petoro ljudi koji su primili tri doze prije nego što je testiranje prekinuto. Najmoćnije od tih antitijela neutralisalo je 15 do 35 posto sojeva HIV-a u eksperimentima s ćelijama.

– Ovaj rad je veliki korak naprijed, jer pokazuje izvodljivost indukovanja antitijela imunizacijama koje neutrališu najteže sojeve HIV-a. Naši sljedeći koraci su da izazovemo snažnija neutralizirajuća antitijela. Još to nismo uspjeli, ali naš put je sada mnogo jasniji – kaže imunolog s DHVI Barton Hejns.

Svakako je dobro imati opcije, čak i u ranim fazama razvoja. Druge obećavajuće strategije za razvoj vakcina koje su učinkovite protiv različitih sojeva HIV-a nisu uspjele u kasnijim kliničkim ispitivanjima, služeći kao „oštar podsjetnik“ na izazove u razvoju HIV vakcine, piše portal Science Alert.