Pamtim kada sam prvi put odgledala Začarani grad, animirani film japanskog filmskog studija Ghibli. Sjećam se koliko me je prestravilo kada se roditelji male Čihiro pretvore u svinje, a ona ostaje sama. Sjećam se i koliko su me očarali gotovo svi likovi koji se pojavljuju u ovom filmu. Čak i vještica. Imala sam tad 12 godina.

Taj je film 2003. osvojio Oskara za najbolji animirani film. Njegov autor, koji je inače i direktor Ghibli-ja, Hajao Mijazaki, tada je načisto obesmislio dodjelu ove čuvene nagrade, jer je, kao pacifista, odbio da dođe u SAD i preuzme je zato što je ta zemlja bombardovala Irak.

Studio Ghibli nije Hajao Mijazaki, iako je on često prva asocijacija na tu kreativnu kuću. On je mnogo više od samog Mijazakija, ali možda možete da dobijete ideju koje su to vrijednosti koje se promovišu kroz sve filmove koje proizvede.

Vrlo brzo smo se brat i ja navukli na Mijazakija i odgledali sve njegove filmove: Laputu: Zamak na nebu, Princezu Mononoke, Mog komšiju Totora, Porko Rosoa, Pokretni dvorac,… Početkom 2000-ih oni su se prikazivali na raznim lokalnim i regionalnim kanalima. Mada tad nijesmo mogli sve poruke u potpunosti razumjeti, sve su one lako našle put kroz gustu dječju maštu. I zauvijek se urezale u pamćenje.

Kada sam malo odrasla, odgledala sam i Groblje svitaca, Ghibli “crtani” (jer anime nijesu klasični crtani) koji je stvorio Isao Takahata. Nezaboravni, antiratni film, uz koji sam mnogo plakala. Tako se spontano nastavilo moje istraživanje Ghibli-ja – kroz Šapat srca Jošifumea Kondoa, Tajni svijet Arieti Hiromasa Jonebašija, Talase okeana Tomomija Močizukija…

Drago mi je da Mijazaki i dalje stvara, a posljednji njegov film Dječak i čaplja iz 2023, takođe je nagrađen Oskarom. Djelimično je inspirisan romanom Kako živiš iz 1937. autora Jošina Genzaburoa, koji prati petnaestogodišnjeg dječaka dok pronalazi svoj put i razmišlja o dubokim pitanjima kako svi živimo zajedno i kako treba da živimo. Po Mijazakijevoj želji, film uopšte nije reklamiran i prošao je potpuno bez promocije. Nije bilo ni potrebe. Iako je više puta najavljivao da odlazi u penziju, šuška se da će raditi makar na još jednom filmu.

Evo zašto mislim da postoji barem pet razloga zbog kojih bi djeca trebalo da odrastaju uz Ghibli filmove. Spoznaće:

1. Neophodnost zaštite prirode

U filmu Začarani grad posebna je scena u kojoj smrdljivi duh odlazi da se okupa. Kada Čihiro uz pomoć prijatelja otkrije upravljač bicikla zakačen za stvorenje koji uspije da povuče, otkrije se pravi identitet čudovišta – duh zagađene rijeke. Ovo je zapravo izmaštana verzija stvarnog iskustva Mijazakija. On je u nekom od intervjua ispričao kako je jednom čistio rijeku u svom gradu, a da je tamo bio zaglavljen bicikl: ,,Obmotali smo konopac oko njega i polako ga povukli. Zaista smo je očistili i onda se riba vratila. Zato sam dodao ovu scenu”, naveo je on.

Bukvalno svaki njegov film tretira pitanje odnosa čovjeka prema prirodi. Tako se u Princezi Mononoke, još jednom genijalnom Mijazakijevom filmu, pojavljuju natprirodna bića (jokai) po imenu kodama, neobični stvorovi čije značenje vuče korijene iz japanske mitologije i folklora. Kodame naseljavaju drveće, a prikazane su kao mali, bijeli humanoidi sa velikim, zveckavim glavama i licima koja liče na maske. Blizu vrhunca radnje, dok šuma umire, padaju i rastvaraju se na tlu. Kako se šuma obnavlja, iz šipražja ponovo izranjaju. Smatra se da sječa drveća u kojima stanuje kodama donosi nesreću.

Nemojte misliti da ove, naizgled komplikovane slike, djeca ne shvataju.

2. Efekte zajedništva

Izvjesno je da u Pokretnom dvorcu Sofi, mlada žena koja vješto pravi šešire, a koju vještica spletom okolnosti pretvara u staricu, ne bi mogla sama da spasi čarobnjaka po imenu Haul koji odbija da nastavi da ratuje i bori se za svog kralja. U tome joj pomaže niz čudnih, a opet, djeci razumljivih likova koji lijepo objašnjavaju koliko usamljenost čovjeka čini bespomoćnim.

3. Užase koje donose mržnja i rat

Groblje svitaca je film nastao po polu-autobiografskoj kratkoj priči japanskog pisca Akijukija Nosake iz 1967. godine, zasnovanoj na njegovim iskustvima prije, tokom, a i poslije bombardovanja Kobea u Drugom svjetskom ratu. Jedna od njegovih sestara je umrla od neuhranjenosti u Fukuiju. Scene apokaliptičnog uništenog grada, prizori voljenih koji su umrli, mršavost sreće – sve su to razlozi zbog kojih dijete vjerovatno neće ponovo poželjeti da odgleda ovaj anime. Biće dovoljno i taj jedan put.

4. Učinke tehnologije

Zamak na nebu prati Šitu i Pacua, djecu bez roditelja koje progone vladin agent Muska, vojska i grupa pirata. Oni traže Šitinu kristalnu ogrlicu, koja je ključ za Laputu, legendarni leteći zamak koji krije naprednu tehnologiju. Koja je to tehnologija, moći će u potpunosti da pojmi samo dijete, očarano nježnošću usamljenih robota čuvara ove neobične zemlje. I znaće koliko je važno ne izgubiti se u svemu što ona donosi.

5. Važnost čovjekoljublja i ljubavi prema svim drugim stvorenjima

U svakom od ovih filmova krije se priča o važnosti čovjekoljublja, ali i ljubavi prema svim drugim stvorenjima. Čak i u Kraljevstvu mačaka. A koja je priča važnija od te?

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7