Šogun – kao žilet oštra, među kritičarima cijenjena epska samurajska serija koja je od februara vodila gledaoce u feudalni, ratom razoreni Japan, u utorak je stigla do finala.

Evo šta sve treba da znate o seriji koja se prikazuje na kanalu Dizni+ i šta bi budućnost mogla da donese sada kada je emitovana posljednja epizoda.

O čemu govori ‘Šogun’?

Smještena u vrijeme turbulentnog građanskog rata u Japanu s početka 17. vijeka, serija je zasnovana na istoimenom klasičnom romanu Džejmsa Klevela iz 1975. godine.

Nova je verzija uspješne televizijske serije iz 1980. godine, sa Ričardom Čemberlenom u glavnoj ulozi.

Kondenzujući više od hiljadu strana u deset epizoda, autori serije Rejčel Kondo i Džastin Marks vjerno su dočarali život pod feudalnim sistemom – svijet kojim vladaju gospodari, poznati kao daimjo, i njihovi vjerni samuraji – podarivši prijeko potrebnu kulturološku autentičnost originalnoj knjizi i televizijskoj verziji.

Pratimo navodnog brodolomnika, engleskog navigatora Džona Blektorna (Kosmo Džarvis) dok biva sve više uvučen u igre za prevlast gospodara Jošija Toranage (Hirojuki Sanada), izolovanog, ali legendarnog samuraja koji se bori da uspostavi trajnu dominaciju kao „šogun” – što je japanska riječ za vojnog diktatora.

Zbog sve zakulisnijih igri moćnika, seriju često porede sa Igrom prijestola i Nasljednicima minus zmajevi i čarke u konferencijskim salama sa staklenim zidovima.

Šta ako mi istorija nije jača strana?

To je sasvim u redu. Uskakanje naglavačke u japansku istoriju može da bude, razumljivo, pomalo naporno (i zbunjujuće!). Tu smo da pomognemo!

Evo osnova koje morate da znate da biste se snašli:

Seriju otvara smrt bivšeg japanskog vladara Tojotomija Hidejošija, koja pokreće borbu za prevlast u Šogunu. Uz to se osećaju uticaji napetosti iz Evrope, zbog čega se tokom čitave serije pojavljuju sveštenici i misionari.

Engleska se kao protestantska zemlja odvojila od katoličke crkve i time pokrenula rat sa Španijom. Njen kralj Filip Drugi, i dalje željeći da kolonizuje Japan, udružio je snage sa Portugalom da bi osigurao svoje planove (na kraju postavši i njegov monarh).

– Pokušavali su da pokrste ljude – rekao je za Eskvajer Tomas Donald Konlan, profesor istočnoazijskih studija i istorije na Univerzitetu Prinston, „a veliki dio njihove strategije uključivao je uzimanje moćnih gospodara za metu.”

Šta kažu kritičari?

Serija je dobila skoro jednoglasne pohvale zbog ambicija, visokih produkcionih standarda i autentičnog predstavljanja japanske istorije i kulture.

Alison Herman iz Varajatija nazvala je seriju „uzbudljivim televizijskim događajem koji vas transportuje u prošlu epohu”.

Drugi kritičari su se složili, a serija i dalje ima rejting kritičke podrške od 99 odsto na Roten tomejtos.

Rebeka Nikolson iz Gardijana nazvala ju je „šepurećom, hipnotičkom serijom” u prikazu od četiri zvjezdice, ali je upozorila da je serija „zahtjevna drama, kojoj treba pristupiti pažljivo i sa koncentracijom”.

– Uglavnom govore na japanskom, dijelom na engleskom, koji ponekad mijenja portugalski. Ovo nije toliko teško pratiti kao što biste pomislili – ali to nije ona vrsta serije koju možete da gledate u pozadini dok skrolujete na drugom ekranu – dodala je ona.

Političke intrige su, razumljivo, najvažnije, ali kritičari su pohvalili mješavinu krvi, spletki i – bez spojlera – ljubavne priče, u okviru svega toga.

Anita Sing iz Telegrafa napisala je da je snaga Šoguna u „načinu na koji nas uvlači u svijet koji nam, sa svim svojim ritualima i nasiljem, djeluje jednako strano kao i Blektornu.”

– Ovo nije serija za nježne dušice i samim tim je još bolja – zaključila je, takođe joj dodijelivši četiri zvezdice.

Kamilu Long iz Tajmsa serija je na sličan način osvojila, pogotovo Džarvisova uloga Blektorna.

– Nisam planirala da je prikažem: bila mi je suviše daleka, suviše muška. Međutim, Kosmo Džarvis je toliko razbarušeno lud u njoj da nisam mogla da prestanem da je gledam. Čovjek zvuči kao pet Ričarda Bartona -rekla je ona.

Mimo Džarvisa, glumačka podjela je uglavnom japanska.

Danijel Čin piše u Ringeru da narativna struktura trozupca u novoj verziji, sa Toranagom i Mariko koji postaju jednako važni kao i Blektorn, dok govore na maternjem jeziku, pomaže da serija izbjegne „narativ bijelog spasitelja” iz izvornog materijala – trop koji je napadno prisutan na filmu u Posljednjem samuraju iz 2003. godine, na primjer.

– Istražujući njihove zasebne uloge u centralnom sukobu, Šogun može efikasno da istraži teme kao što su čast, dužnost, lojalnost i klasa kroz različite vizure i iskustva – dodao je Čin.

Nik Hilton iz Indipendenta je seriji dao pet zvjezdica, pohvalivši njenu autentičnost: „To je hrabra nova verzija jedne komplikovane priče, koja je potekla iz mješavine japanske istorije i Klevelovog enciklopedijskog interesovanja za ovu zemlju.”

To pomaže seriji da izađe iz sjenke Igre prijestola, kaže televizijski kritičar Los Anđeles tajmsa Robert Lojd.

– Svaki prikaz ove serije uporediće je sa Igrom prijestola… i zaista, mogu da zamislim da je to bio ključni dio ponude autora koji je prodao seriju – napisao je on.

Na kraju je, međutim, zaključio: „…suptilnost i pamet umiju da budu jednako uzbudljivi.”

Da li je finale bolje nego u ‘Igri prijestola’?

Svakako djeluje popularnije od nezgrapno napisanog kraja HBO-ovog mega hita.

Ed Pauer iz Telegrafa, koji je seriji dao četiri zvezdice, objasnio je: „…ima tu nekih lekcija za autore drugih serija. Igra prijestola je, na primjer, u posljednjim epizodama napumpala spektakl – sa rezultatima koji su, iako vizuelno impresivni, bili emotivni isprazni. Šogun je slijedio drugačiju putanju.”

Hoće li biti još jedne sezone?

Ako i bude, ona se neće zasnivati na izvornom materijalu.

Što ne znači da to nije moguće.

Pogotovo zato što je premijera privukla devet miliona gledalaca iz čitavog svijeta na platformama Hulu, Dizni+ i Star+, i prestigla Kardašijanove i drugu sezonu Medveda na Dizniju.

U doba striming ratova, kada vladaju multiverzumi u borbi za vašu pažnju, izazov da se uradi još jedan Bijeli lotos mogao bi da bude prevelik.

Ne zaboravite, snimanje ovako sočne serije definitivno nije bilo jeftino (nije da je budžet objelodanjen), a Dizni prolazi kroz destabilizujuće težak period.