U svijetu psihologije, Žarko Ivanović se ističe kao stručnjak koji uspješno kombinuje znanja iz Transakcione analize sa praktičnim iskustvom u poslovnom okruženju.

U intervjuu za 24kroz7, Žarko Ivanović dijeli svoje uvide o tome kako Transakciona analiza funkcioniše, kako korporativna kultura utiče na mentalno zdravlje, te kako se nositi sa životnim izazovima poput postizanja ciljeva i suočavanja sa neuspjehom. Pročitajte kako savjetuje Ivanović o balansiranju poslovnih obaveza i mentalnog zdravlja, te kako pristupiti osjetljivim temama u roditeljstvu i terapiji u digitalnom dobu.

Kako se nositi sa osjećajem praznine nakon postizanja važnog cilja ili suočiti sa neuspjehom? Žarko Ivanović, psiholog i psihoterapeut specijalizovan za Transakcionu analizu, ima odgovore.

– Kao psiholog, bavite se Transakcionom analizom. Možete li našim čitaocima objasniti kakav je to psihoterapijski model i šta od njega mogu očekivati oni koji bi se obratili za takvu vrstu savjetovanja?

Transakciona analiza (ili skraćeno TA) je psihoterapijski modalitet čiji rodonačelnik je Erik Bern i nastala je polovinom prošlog vijeka. Usljed uspješnosti i primjene u različitim kontekstima, razvila se i u drugim područjima kao što su organizacije, timovi, obrazovni sistemi, pomagačke djelatnosti. TA se i dalje razvija i to je čini psihoterapijskim pravcem sa možda i najbogatijjom teorijskom podrškom, ali i intervencijama u radu sa klijentima. TA je i teorija ličnosti i teorija komunikacije, i kao takva koristi se u individualnom, grupnom, partnerskom/bračnom, porodičnom i organizacionom tretmanu. Neki od ključnih koncepata u TA su Životni scenario ili Skript, Ego stanja (Roditelj, Odrasli, Dijete), Transakcije, Psihološke igre i psihodramski trougao, Reket sistem, Zastoji i mnogi drugi. Oni koji se obrate za ovu vrstu savjetovanja ili psihoterapije, pod uslovom da naiđu na kompetentnog transakcionog analitičara, mogu očekivati etičan pristup, odgovornost, podršku, transparentnost u samom procesu, ispunjenje ugovora oko kojeg su se sastali i promjenu koju su dogovorili.
TA je ugovorni terapijski model u kome klijent i terapeut preuzimaju svoj dio odgovornosti za tok terapijskog procesa. Ona podrazumijeva aktivno učestvovanje klijenta u izboru ishoda terapije, ali i puta kojim se do tog cilja dolazi. Klijent je uključen tokom cijelog procesa, i njegova motivacija i angažovanje su, uz stručnost terapeuta, možda i najbitniji kriterijumi za uspjeh.

– Bavite se i korporativnom kulturom. Kako sve ubrzan tempo života u kapitalistički ustrojenom društvu utiče na mentalno zdravlje?

Mislim da su posledice više nego očigledne na svakom koraku i svakom kontekstu. Tako pokazuju i istraživanja. Sve je veći broj autora, naučnika i istraživača koji naglašavaju da su izvori ili korijeni gotovo svih bolesti (i fizičkih i psihičkih) u polju mentalnog zdravlja, tačnije ignorisanju istog. Ispostaviće se veom tačnim slogan sa kojim se svi srijećemo “Nema zdravlja, bez mentalnog zdravlja”. Jer gotovo svaki psihoterapeut će vas pozvati na odgovornost u odnosu na cjelokupno zdravlje i očekivati od vas konkretne korekcije ukoliko su potrebne. To je priča o svjesnosti i cjelovitosti i čini se privilegija rijetkih. Nažalost, polja interesovanja u današnjem društvu su većinom u nekim drugim sferama.

Ipak, istina je da i u korporativnon svijetu sve više ljudi – lidera i organizacija uviđa ovu temu kao važnu i spremni su da se njom pozabave zarad dobrobiti svojih zaposlenih (i produktivnosti u krajnjoj liniji).

– Kako se nositi s osjećajem praznine nakon postizanja važnog cilja ili ostvarenja životne želje, a kako sa neuspjehom?

Ako je cilj zaista važan ili životna želja kako ste rekli, to donosi ispunjenje na nekom nivou – intelektualnom, emocionalnom, duhovnom…Praznina kao osjećaj i rezultat bi mogla biti odraz neautentičnog izbora cilja ili želje i kao takva prilika za preispitivanje. A preispitivanje, naročito uz dobru podršku, prilika za rast i razvoj. Isto je i sa neuspjehom, to su sve putokazi. Zato ćemo često čuti istinski uspješne ljude da je upravo ova vrsta osjećanja bila motivacija da pogledaju u sebe i oko sebe na drugačiji način i tada nađu smislenije odgovore. Prije toga postoji jedan ozbiljan preduslov, a to je preuzimanje odgovornosti. Tada su šanse za promjenom velike, i obratno.

–  Sprovodili ste i razne treninge iz oblasti roditeljstva. Na koji način treba razgovarati sa djecom o osjetljivim temama?

Na treninzima roditeljstva možda i najviše govorimo o kontaktu. Po mom mišljenju tu je ključ. No, kontakt je velika tema i kontakt je puno toga. Ne slažem se sa često izgovorenom konstatacijom, ponekad i od kolega, da je važno provesti koliko god samo da je kvalitetno vrijeme (nešto u tom smislu). Mislim da je važnije provoditi vrijeme i da postoji kontinuitet i postojanost. Naročito u mlađim uzrastima. Jer, djeca mnogo više “čitaju” iz emotivne i neverbalne ravni, a manje iz “kvaliteta”. Djeca trebaju podršku i prisustvo, da bi se prirodno desila zdrava separacija. Tako da kontakt podrazumijeva prisutnost (u razumnoj mjeri), da se čujemo, vidimo, osjećamo i tako upoznajemo i poznajemo. Kada postoji kontakt, tek tada postoje uslovi za prave granice i dogovore. Svi drugi, na bazi straha, strahopoštovanja ili starosnog autoriteta, imaju tendenciju neke vrste sabotaže, unutrašnje, relacione, sistemske. Tako da se djecom (prilagođeno naravno uzrastu), uz dobar kontakt, o osjetljivim temama možemo pričati ležerno, sa uvažavanjem, kao sa sebi ravnima. U TA bi rekli na relaciji Odrasli-Odrasli.

– Kako bi tehnologija mogla promijeniti pristup terapiji u budućnosti, recimo aplikacije za samopomoć koje se sve više pojavljuju onlajn?

Vjerujem da ima pozitivnih i negativnih aspekata. Korona nam je donijela ekspanziju online psihoterapije i u tom kontekstu je to bilo veoma značajno. I dalje postoji puno benefita, ali I ograničenja. Lično preferiram živi kontakt I mislim da je dragocjen. Postoje okolnosti I teme kada je I online rad dovoljno dobra opcija. O predviđanjima za budućnost mogu reći samo iz ličnog isukstva, a to je da I pojedinci I organizacije I timovi, mnogo više traže susrete uživo. Mislim da aplikacije mogu biti dobre kao prozori I prostori za otvaranje pitanja, ali ne i za zatvaranje istih. Ponekad instant podrška, ali vjerujem da u radu s dušom nema baš instant.

– Šta znači biti dobar psiholog i psihoterapeut?

U psihoterapijskom pravcu koji sam završio, a to je Transakciona analiza, od vas se očekuje puno toga. Osim formalnog obrazovanja, to su sati edukacije iz tog samog modaliteta, sati edukacije iz drugih psihoterapijskih pravaca, sati supervizije, pisanje radova i još puno toga. Međutim, ono što bih izdvojio jesu sati lične psihoterapije. I to je ono što ovu profesiju čini jedinstvenom, jer ne znam ni jednu drugu, naročito orijentisanu na ljude, a da ste u obavezi da “sredite” lične stvari. Dobar psihoterapeut za mene znači da razumije etiku struke i da je poštuje i modeluje, da je kompetentan i odgovoran, i da je preuzeo odgovornost sa sopstveni scenario kroz ličnu psihoterapiju. U suprotnom postoji veliki rizik za negativne ishode.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7