Uvaženi čitaoci, uvaženi posmatrači, uvaženi zgroženi građani, gospodo sudije Apelacionog suda Crne Gore i davno upokojena pravdo – čestitam na svjedočenju najnovijeg dostignuća u našoj briljantnoj pravosudnoj epopeji. Uspjeli smo ono što se smatralo nemogućim –  da jezička figura u kojoj se spajaju dva nespojiva, kontradiktorna pojma, oksimoron, ipak postane naša nova stvarnost. Zamislite u istoj rečenici: Osuđenom za višestruko silovanje petnaestogodišnje djevojčice smanjili kaznu.

Kakva pravosudna akrobatika.

Stavovi društva u Crnoj Gori, a i šire, po poslednjim istraživanjima, prema seksualnom zlostavljanju djece su izuzetno negativni i oštri. Čak ga rezultati istraživanja rangiraju kao moralno goru od ubistva, što nam šalje poruku da smo još uvijek zdravo društvo, sa razvijenom empatijom. Protesti ispred zgrade Apelacionog suda u Podgorici, brze i oštre reakcije nevladinih organizacija, pa čak i ujedinjena želja za osudom od strane političara sa različitih frontova i ogorčenih građana nisu promijenili stav naših sudija. Transparenti s natpisima “Osam godina zatvora za doživotnu traumu” i “Strože kazne za zločine nad djecom” nisu uspjeli probuditi savjest onih koji donose ovakve odluke, a imaju djecu kući.

Da li su prava nasilnika iznad prava žrtve u prostorijama Apelacionog suda?

Ono što je najtragičnije u cijeloj ovoj farsi jeste sudbina te djevojčice. Umjesto da joj pravosudni sistem pruži zaštitu i utjehu, vi ste je ponovo osudili – na doživotnu kaznu, na osjećaj da njen pretrpljeni bol i patnja nisu vrijedni pravde. Dok se mudro dijeli (ne)pravda iz udobnih fotelja, ona će zauvijek nositi ožiljke vaših odluka, koje su uz pomoć rupa u zakonu – opravdale nepravdu.

Ponavljam, pedesetogodišnji B.B. mjesecima je silovao petnaestogodišnju djevojčicu ispod prosječnih intelektualnih sposobnosti, prijeteći joj smrću njenog oca.. Apelacioni sud je dva puta poništavao presudu Višeg suda, jasno nam stavljajući do znanja da je spreman igrati se sa životima i sudbinama onih koji su najranjiviji.

Šta nakon? Protesti će proći, nezadovoljni građani će se sa ulica povući, sudovi će nastaviti najnormalnije raditi, poneki novinar će napisati po neki tekst i svakog protesta tri dana dosta. A ko će sledeći platiti cijenu odluka tih analitičkih umova pravosudnog sistema Crne Gore? Dok mi pišemo i govorimo, a vi vjerovatno sve ovo čitate i zgrožavate se, naša djeca su izložena sistemu koji nagrađuje njihovo efikasno uništavanje. Ako ovakav pravosudni sistem predstavlja srce našeg društva, onda je tom srcu potrebna hitna kardiohirurška revaskularizacija, do samog temelja.

Draga naša djevojčice, stidimo se što te je pravosudni sistem, koji bi trebao biti tvoj zaštitnik, izdao. Zaslužila si da okrivljeni dobije najstrožu kaznu, ali umjesto toga, taj čudni sud je odlučio da minimalizuje zločin nad tvojim bezbrižnim dječjim umom. Ovo nije samo tuga za tebe, već i za sve nas koji vjerujemo u pravdu i ljudskost. Izražavamo ti naše najdublje izvinjenje jer ti je uskraćena pravda i sigurnost koju zaslužuješ. Stidimo se što moraš živjeti sa ovim teretom, dok okrivljeni dobija olakšicu. Zbog tebe i svih drugih djevojčica koje trpe nepravdu, moramo nastaviti borbu za pravedniji i stabilniji sistem. Mi te molimo da pronađeš oprost i snagu u sebi, znajući da imaš podršku mnogih koji neće stati dok se pravda ne zadovolji. Izvinjavamo se zbog nesposobnosti sistema da te zaštiti i obećavamo da ćemo se zalagati za promjene koje će osigurati da se ovakve nepravde više nikada ne ponove.

I na kraju, neka ostane jedno pitanje koje mora odjekivati u našim mislima: Koliko godina zatvora vrijede vječno uplašene oči jedne djevojčice?

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7