Nada Matović rođena je 1996. godine u Beranama. Piše poeziju i prozu. Do sada je objavila nekoliko zbirki pjesama. Članica je mnogih književnih udruženja i dobitnica brojnih priznanja. Ona je i osoba sa invaliditetom (OSI). Država se, kaže, ponaša kao da ljudi poput nje nemaju potrebu za praćenjem kulturnih sadržaja, jer su im mnogi nedostupni.

Za 24kroz7 ove nedjelje ona dijeli svoje anti/preporuke

Šta čitate ovih dana, a šta biste preporučili našoj čitalačkoj publici?

Trenutno se opuštam uz poeziju meni omiljenih pisaca – Kostića, Dučića, Pope i Desanke Maksimović. Nekako mi njena pjesma “Strepnja” sada najviše leži, jer me podsjeća na onaj period kada mi se duša puni adrenalinom, a aktivnosti je jako malo. Razumijevanja okoline još manje. Položaj umjetnika u Crnoj Gori je na nezavidnom nivou, pogotovo ako imate neku vrstu problema, kao ja. Do zbirke je teško doći, a i kada to uspijete, ona vrlo često sjedi u fioci, jer ne postoji tržište. Našoj državi fali mnogo toga kako bi OSI bile jednake na kulturnim poljima. Recimo, vrlo često nemamo obavještenja o aktivnostima nekog književnog udruženja kao ostali članovi, nemamo podršku pri objavi nekog djela, bar tu unutrašnju u vidu rada na djelu, za svako učešće u bilo kom programu moramo sami da se borimo da bismo bili uključeni. Nijedna institucija kulture nema elektromotorne rampe, pa su korisnicima kolica onemogućeni programi koji se ne održavaju na prizemlju. Sve u svemu, malo se čita, ali ni sve knjige i pisci i spisateljice nemaju jednak tretman i mogućnosti.

Koji film ste posljednji pogledali, a koji smatrate izborom za dobro provedeno veče?

Volim razne žanrove, ali najdraži su mi oni filmovi koji se na neki način bave književnošću i ljubavlju. U posljednje vrijeme nijesam gledala ništa što bih izdvojila, jer sam fokusirana na poeziju i svoj rad i uspjeh.

Koji album ili izvođača volite da slušate ovih dana, ali i inače?

Najviše volim lagane balade.

Koju ste seriju posljednju “bindžovali”, a koju biste mogli uvijek iznova da gledate?

Obožavam one koje je režirao Šotra, kao što je Santa Maria della Salute.

Koje onlajn naloge na društvenim mrežama najviše pratite i zbog čega?

Uglavnom koristim Fejsbuk i tu pratim književne grupe, gdje uglavnom nalazim književne konkurse preko kojih je moja poezija proputovala svijet. Takvih konkursa kod nas ima vrlo malo ili nijesu za mene. Vjerujem da je svijet mjesto za sve nas, ali takođe i da će nas nekada knjiga bolje razumijeti nego ljudi.

Preplavljeni smo sadržajem. Šta biste posavjetovali naše čitaoce da zaobilaze ovih dana?

Ne preporučujem boravak u bilo kojem okruženju koje ne razumije različitosti i na njih gleda sa podozrenjem. Meni veći problem prave ljudi nego invalidtitet, s njim mogu i moram dalje, bez sažaljivih pogleda i ružnih komentara, ali sa ljudima je zaista teško. Biti usamljenik – to je još teže i to nije način mog života, niti će kada biti. Svako je jednak ukoliko mu damo jednaku šansu. Ne gledajmo na razlike kao na nešto specifično, jer ih svi imamo.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7