Subra je planina koja pripada masivu Orjena. Bliža je moru od najvišeg orjenskog vrha Zubačkog Kabaa i nije previše visoka (1679 mnm) kada se ima na umu da kod nas ima mnogo vrhova od preko 2000 metara. No ta činjenica je skroz relativna. Zbog nevjerovatnih oblika reljefa sa kojima se planinari susreću boraveći na ovoj planini uvrštena je u najveće planinarske atrakcije u našoj zemlji. Pročitala sam negdje termin „dramatični oblici reljefa“. On možda najbolje dočarava ono sa čime se možete susresti na ovoj planini.

Dugo godina sam joj se divila samo izdaleka. Oduševljavala sam se fotografijama svojih prijatelja i poznanika planinara koji su smogli hrabrosti da se upuste u avanturu zvanu Subra. Prije neku godinu sam presjekla: „Probaću, pa dokle stignem!“

Na Subru je najbolje ići sa planinarskim društvom, uz pratnju vodiča i sa organizovanim prevozom. U tom slučaju se mogu u jednom cugu proći i vidjeti sve atrakcije ove čudesne planine. Ja sam, kao i obično, pošla u sopstvenoj režiji pa sam morala da se penjem na Subru dva puta da bih vidjela sve ono što je vrijedno pažnje. Ne brojim treći put kad smo promašili put i samo je obišli.

Sa jedne strane polazna tačka je planinarski dom „Za Vratlom“ do kojeg se može doći ako imaš baš dobro terensko auto koje vozi srčani vozač. Ako ne, ide se pješke od ostataka motela Borići ili se parkira negdje između ove dvije tačke (kako smo mi uradili). Sa ove strane najatraktivniji su Subrini platoi. To su nevjerovatni kraški oblici kroz koje se može naići i na duboke jame. Treba preskakati sa jedne na drugu stijenu i vrlo je poželjno imati duge noge. Ja sam tokom prelaska preko njih imala pomiješana osjećanja: između očaranosti i prestrašenosti. Tu mjesta za pogrešan korak nema.

Iznad platoa se nalazi Vilino gumno, još jedna kraška formacija za koju prosto ne može da se povjeruje da je djelo prirode, mada smo se mnogo puta uvjerili da ne postoji bolji vajar od nje. Do vrha, sa ove strane treba da se savlada 675 metara visinskih, što nije malo uz ovako izazovne reljefne formacije. Ali, svaki se trud isplati.

Sa druge strane polazna tačka za uspon na Subru je vikend naselje Vrbanj. Odavde se stiže do možda još veće atrakcije – Subrinog amfiteatra. Ne mogu da se odlučim koji mi je uspon bio teži niti prilikom kojeg uspona sam češće zastala očarana prizorima oko sebe. Jednostavno, Subra se ne može prepričati ni fotografijom dočarati, ona se mora doživjeti.

Nemojte se mnogo dvoumiti. Požurite dok stabla, koja na nevjerovatan način uspijevaju da rastu iz kamena, ne prekriju i bar na oko „pripitome“ ove predramatične oblike kraškog reljefa.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7