Želim da vjerujem da u Crnoj Gori vlada kolektivna zgroženost i bijes zbog nedavne odluke Apelacionog suda da okrivljenom za višestruko silovanje petnaestogodišnje djevojčice umanji kaznu zatvora sa maksimalnih 15 na osam godina. Ipak, tišina koja obavija ovaj, još jedan u nizu slučajeva nasilja, čini da se ponovo zapitam – šta su nam prioriteti i dokle tako?

Zašto ovakav događaj nije razlog masovnog okupljanja i bunta protiv terora kroz koji prolaze neprivilegovani u našem društvu? Kako nas ovo ne natjera da preispitamo u kakvom to društvu živimo? Da li je moguće da nam ovo nije glavna tema?

Pitam se i u kojoj su mjeri ljudi svjesni da ovakva postupanja sijedih glava uljuljkanih u udobnosti kancelarija, daleko od svakodnevice, ne samo da doprinose stvaranju atmosfere u kojoj žrtve ne prijavljuju nasilje (a znamo koliko se o tome u Crnoj Gori uopšte i govori), već podstiču, ono što japanska spisateljica Sajaka Murata u Zemljanima zove – život u fabrici.

Junakinja njenog romana, maloljetna Nacuki, koju porodica ili ignoriše ili maltretira, a nastavnik seksualno zlostavlja, izrasta u mladu ženu koju proganjaju traume iz djetinjstva i koja, uz pomoć mašte, aktivira sve moguće mehanizme preživljavanja. Ubrzo shvata da preživjeti nije dovoljno, a živjeti u fabrici, onako kako želi, zdravo, nije moguće. Ovo nije roman sa srećnim krajem i budite spremni da se sa njim rastanete uz razumljiv osjećaj praznine.

Baš to je onaj osjećaj koji izazivaju ovakve vijesti. One čine da mislimo da smo bezvrijedni, da naša iskustva ni do koga ne dopiru, da se naš glas ne čuje. Baš kao ni glas ove petnaestogodišnjakinje. Njen je život uništen. Sa posljedicama zločina koji je preživjela nosiće se do smrti. Sada je zlostavljaju i institucije koje bi trebalo da je štite. Kako se ona osjeća? O čemu razmišlja? Da li neko o tome brine? I da li zna koje su posljedice tog života u fabrici?

Ako kroz nekoliko godina ova djevojka izraste u nekoga poput Nacuki, uvjerena sam da će se mnogi pitati – kako, gdje smo pogriješili, šta smo drugačije mogli da učinimo?

Tada će biti uzalud.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7